
Ratovi završavaju uvijek isto. Potpisima, primirjima i novim crtama na kartama. Dugovi završavaju drugačije. Oni ostaju u registrima i na bilancama institucija koje mogu čekati dulje od vlada, predsjednika, savezništava, pa ponekad i država koje su ih stvorile.
Europa danas pred sobom vidi golemi trezor i gotovo neodoljivu mogućnost. U njemu se nalazi ruski državni novac, Rusija je u ratu s Ukrajinom, a Ukrajini novca (ponovno) očajnički nedostaje. Moralna jednadžba koju Europa već dugo razmatra izgleda ovako: uzeti agresoru i dati žrtvi. No tek nakon što bi se trezor ispraznio, počelo bi ono o čemu se govori mnogo tiše. Što ako Rusija preživi rat, ostane politički stabilna i jednoga dana zatraži svoju imovinu natrag?