Zbijanje redova za mir preko cijelog političkog kompasa: Uzlet AfD-a u Njemačkoj, nepokolebljivost "tvrde ljevice", dolazak Trumpa i pokušaj stvaranja anti-ratne koalicije protiv elita koje vode cijelu Europu u rat
Nedavna anketa u Njemačkoj otkrila je da se većina Nijemaca vjerojatno ne bi borila za obranu svoje zemlje, pri čemu dvije petine ispitanika tvrde da se ne bi borile "pod nikakvim okolnostima". Najzanimljivija je podjela prema političkoj pripadnosti. Samo 9% pristaša Zelene stranke – koja je najstrastvenija podržavateljica rata u Ukrajini – izjavilo je da bi uzelo oružje kako bi obranili Njemačku, što je najniži postotak među svim političkim grupama. Zeleni, na čelu s ministricom vanjskih poslova Annalenom Baerbock, čvrsto su povezani s vanjskom politikom SAD-a, posebno u vezi s ukrajinskim sukobom. Nije uvijek bilo tako, štoviše, Zeleni su nekoć bili istaknuta anti-ratna stranka, no pod novim vodstvom došlo je do dramatičnog zaokreta.
S druge strane, Alternative für Deutschland (AfD), desničarska stranka koja trenutno ima 20% podrške, ima najveći postotak pojedinaca spremnih braniti svoju zemlju. U novijoj anketi, 28% pristaša AfD-a izjavilo je da bi "s oružjem u ruci" branili Njemačku u slučaju napada.
Ova podjela ističe širu ideološku razliku u Europi: oni koji podržavaju vojnu intervenciju u inozemstvu, poput "ratne stranke", naspram onih koji se zalažu za nacionalni suverenitet i obranu. "Ratna stranka", gdje vodstvo Zelenih prednjači, često je usmjerenija na međunarodne institucije poput NATO-a, te se fokusira na svoje karijere u područjima poput savjetovanja i međunarodnih poslova, a ne na obranu zemlje. S druge strane, AfD predstavlja nacionalistički stav, s pristašama koji su spremni boriti se za svoju zemlju, ali ne nužno za daljnje međunarodne sukobe poput rata u Ukrajini. To je ključna razlika koju podaci potvrđuju.
Europski liberali doživjeli su udarac populističkog vala koji je započeo prošle godine iznenadnom izbornom pobjedom Geerta Wildersa u Nizozemskoj. Taj val nastavio se kroz rujanske državne izbore u Njemačkoj, lokalne izbore u Češkoj, prvo mjesto Slobodarske stranke u Austriji i kolaps francuske Vlade. No, unatoč tome, izgleda da će se liberali na kontinentu boriti "do posljednjeg Ukrajinca" kako bi sačuvali svoje političke privilegije.
Ako ovaj rat propadne, europski liberali znaju da će figurativno izgubiti svoje pozicije. Nemaju plan osim da rat traje što duže.
Europske "suverenističke stranke" - cijeli niz populističkih, desničarskih i konzervativnih opcija - sve se više ujedinjuju oko ideje da žele zaustaviti rat odmah.
Primjerice, AfD želi prekinuti isporuku oružja Ukrajini i zagovara pregovaračko rješenje.
Trump je pak izazvao šokove u europskoj etabliranoj eliti još prošle veljače kada je na skupu u Južnoj Karolini rekao: "NATO je bio slomljen dok nisam došao. Rekao sam: 'Svi ćete plaćati.' Oni su rekli: 'Pa, ako ne platimo, hoćete li nas i dalje štititi?' Ja sam rekao: 'Apsolutno ne.' Nisu mogli vjerovati što su čuli".
To je izazvalo oluju osuda prema Trumpu, koji je bio optužen da je "pozvao Rusiju da napadne Zapadnu Europu". No, to nije ono što je rekao: Trump je tvrdio da Europa treba braniti samu sebe. Nekada je to činila. Godine 1989. Njemačka je imala 12 borbenih divizija u pripravnosti, 3000 glavnih borbenih tenkova i moćnu vojsku za slučaj sukoba s Varšavskim paktom. Danas nema niti jednu diviziju u borbenoj pripravnosti, a administracija Angele Merkel ukinula je obaveznu vojnu službu 2011. godine.
U kontekstu mirne Europe to je bio odličan potez, ali iza toga je trebala stati politika koja bi i prakticirala održavanje mira u Europi. Nažalost, stasali su potpuno drugi akteri.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.