Odnosi između SAD-a i Kine zadnjih dana su, u najmanju ruku, turbulentni, a ovakve amplitude nIsmo već dugo imali prilike pratiti, naročito ne u tako kratkom vremenskom okviru! Kratki podsjetnik - američki državni tajnik Antony odradio je dvodnevni posjet Kini, tijekom nedjelje i ponedjeljka, ali još dok je bio tamo počele su stizati informacije da od njegove agende, koja je bila smirivanje napetosti između sve većih rivala, neće biti ništa. Zatim, po povratku u SAD u američkim medijima objavljena je priča kako Kina upravo s Kubom raspravlja o planu otvaranja zajedničkog vojnog centra na prostoru socijalističkog otoka koji se nalazi na stotinjak milja od američke obale. Dan kasnije na red dolazi američki predsjednik Joe Biden koji u svom govoru pred pristašama u Kaliforniji poručuje kako je kineski predsjednik Xi Jinping "diktator".
Dakle, u svega 3 do 4 dana prošli smo cijeli krug od potencijalne deeskalacije kinesko-američkih napetosti do novog trenutka u kojem Biden odbacuje lidera druge najveće ekonomske sile svijeta kao "diktatora".
Poprilično oštro čak i za Bidena koji, da je htio, mogao je birati iz popriličnog fonda drugih riječi. Mogao je, primjerice, adresirati činjenicu da Kina nije demokratska zemlja te da ima jednostranačku vlast. Dakako, to je po SAD uvijek bio problem jer njihova vlast je tek dvostranačka, a to i sam koncept demokracije čini poprilično sumnjivim. No, Biden je odlučio Xija nazvati "diktatorom" govoreći o incidentu s kineskim balonom s početka ove godine. Pritom je rekao kako je Xi bio iznenađen kad je špijunski (ili "znanstveni", kako tvrde Kinezi) balon zašao u američki teritorij te kako "diktatorima" ne paše kad im se događa nešto mimo kontrole.
Jasno, neki već sad tvrde kako je to bio Bidenov "gaf", no ta priča o Bidenovim gafovima već postaje poprilično plitka. Nije tajna da su Bidenovi kognitivni kapaciteti ponekad poprilično upitni, no to se manifestira u njegovom sporadičnom "gubljenju" na pozornici dok drži (ne baš česte) govore. U ovom slučaju nismo imali Bidena koji sastavlja apstraktne ideje - američki predsjednik dobro je znao o čemu priča, o kome priča i koga naziva diktatorom.
Bidenova ad hoc ideja? Teško. Ovo podsjeća na onaj njegov govor u Varšavi oko mjesec dana nakon izbijanja rata u Ukrajini kada je sugerirao da Putin "ne može ostati na vlasti". Ta Bidenova tvrdnja, koja je na tragu pozivanja na smjenu režima u Rusiji, bila je itekako utjecajna jer je došla upravo u trenutku kad se možda još i moglo nešto učiniti po pitanju ranog zaustavljanja sukoba, prije no što je isti prerastao u rat širih razmjera koji imamo danas (i koji neće tako brzo završiti). Može se reći da je Biden u tom trenutku "pomogao" da rat u Ukrajini ne bude tek ograničeni vojni okršaj jer je ruski vrh stavio pred rješenje da povratka na staro više neće biti što je pak "olakšalo" ruskim vlastima da se odluče za veći i dugotrajniji rat.
Nešto slično sad Biden radi i s Kinom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
