Tijekom vikenda zastupnici u Washingtonu definitivno su "upalili uzbunu" tvrdeći kako obavještajni podaci upućuju na to da se Rusija sprema napasti Ukrajinu te da će to učiniti tako da će izvesti nekakvu "provokaciju" koja bi zatim poslužila kao povod za kretanje u rat. Dakako, brojni ratovi započeli su na takav način, a ako između Rusije i Ukrajine zaista izbije rat nije teško predvidjeti da bi bio kreiran nekakav "prigodan povod", a to se najčešće radi u vidu provokacije. Dovoljno je samo da s ukrajinske strane vatra ili kakav projektil zaluta (ili da se kaže da je zalutao!) prema položajima ruske vojske koja je raspoređena uz ukrajinsku granicu i Moskva može već i to komotno iskoristiti kao povod.
Što pak Amerikanci tvrde, ako je pokretanje napada uz pomoć nekakve provokacije u planu, kakva bi to provokacija mogla biti? Američki dužnosnik koji je zatražio anonimnost poručio je: "Rusija postavlja temelje za mogućnost izmišljanja izgovora za invaziju, uključujući i sabotažne aktivnosti i informacijske operacije, optužujući Ukrajinu da priprema neposredan napad na ruske snage u istočnoj Ukrajini".
Valja podsjetiti da otkako se Rusiju proziva za pripremu invazije zbog gomilanja trupa na granici s Ukrajinom, iz Moskve uzvraćaju da je Ukrajina zapravo ta koja priprema veliku vojnu ofenzivu na Donbas. Tko je u pravu? Zaista je nemoguće reći. Ako dođe do eskalacije krenut će pucnjava na svim frontovima i zatim će - tako tipično za brojne ratove - postati gotovo nemoguće dešifrirati tko je napao koga.
No, imajući u vidu kako Ukrajina jako dobro čuje kakve izjave dolaze iz Moskve - a to su poprilično nervozne izjave poput "ovakvu situaciju više ne možemo tolerirati" - nekako bi bilo teško vjerovati da se Kijevu žuri na povlačenje prvog poteza. Kao prvo, znaju da bi u tom slučaju Rusija silovito odgovorila - zato ruski vojnici i jesu stacionirani uz granicu iako, ako bi došlo do rata, Rusija bi gledala kako nanijeti Ukrajini maksimalne gubitke iz zraka, a ne slanjem kolona tenkova (barem ne inicijalno). Kao drugo, Ukrajina do sad od Washingtona nije dobila baš nikakve (javne) potvrde da bi ih SAD ili NATO vojno branio u slučaju da zarate s Rusijom. Iz SAD-a samo najavljuju žestoke sankcije prema Rusiji, ali ništa više od toga. Jasno, Ukrajina bi mogla računati na oružje, instruktore, razne oblike obavještajne, cyber, političke i diplomatske pomoći, ali jednostavno nije lako zamisliti scenarij da bi SAD i Rusija ušle u otvoreni rat zbog Ukrajine.
Ako do rata u ovom trenutku dođe nekako su veće šanse da će Rusija povući prvi potez vjerujući da su iscrpili sve druge opcije te da će ih Zapad beskonačno potkopavati ako ne pokažu "zube". Moglo bi se reći kako je kap koja je prelila čašu američko-njemačka blokada pokretanja plinovoda Sjeverni tok 2. Tu je Moskva shvatila da će se protiv njih voditi nemilosrdni i iscrpljujući ekonomski rat koji može postajati još samo veći.
Ali SAD prijeti Rusiji s još daleko strožim sankcijama (uključujući i izbacivanje iz bankarskog sustava SWIFT) ako napadnu Ukrajinu, zašto bi onda napasti Ukrajinu imalo ikakve logike s ruske strane? Možda i bi. Rusija možda igra na mogućnost da bi udar na Ukrajinu mogao poprilično prestrašiti Zapad, ne toliko SAD, ali svakako Europu koja, iako stalno spominju rusku agresiju, zapravo misle da Rusija blefira.
Bilo bi naivno misliti da sila više nije faktor u međunarodnoj politici 2022. godine. Nažalost sila je još uvijek možda i najmoćniji faktor, sve drugo su slojevi prikrivanja glavnog faktora jer nije "lijepo" da se nečija moć mjeri samo po količini sile koliko je netko u stanju pokrenuti. No, da SAD misli da su im demokracija, slobodno tržište i kultura dovoljni faktori za projekciju svog utjecaja globalno onda ne bi imali toliku vojsku plus NATO savez koji je zapravo produžena ruka američke vojne moći.
Ako dođe do toga da je Rusiji preostala samo sila to će biti krajnje tragično. Je li u tom slučaju Rusija kriva? Definitivno će snositi dio krivice, ali bila bi povijesna obmana kada bi se reklo da je Rusija uvijek posezala za silom.
Kako smo i pisali prije desetak dana, ako diplomatski napori propadnu, sukob je puno bliže. Prošlog tjedna diplomacija je posrnula. Jasno, glavni ruski zahtjev nije postignut, NATO se definitivno ne želi obvezati na obustavu daljnjeg širenja prema istoku, ali uvijek su bila moguća i neka kompromisna rješenja. Moguć je bio, recimo, moratorij, obećanje (makar i lažno) da se NATO neće širiti dalje, barem kojih 10 godina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
