O otkriću novog ruskog svemirskog nuklearnog oružja koje je odjednom izazvalo toliku nervozu u Washingtonu

Rat između Rusije i Ukrajine uvelike je rat između Rusije i Zapada preko posrednika, s tim da jedino Zapad ovdje koristi posrednika za ratovanje dok je Rusija ušla u ovaj sukob samoinicijativno i direktno. Ali zbog toga je jako teško reći hoće li ovaj rat ostati samo između Rusije i Ukrajine ili će se proširiti. To u ovom trenutku nitko ne može sa sigurnošću reći, ali je jasno da će sve strane postaviti kao da je neminovan ishod i pripremat će se sukladno tome. To ujedno znači da će ovaj rat poslužiti i kao katalizator za vojnu industriju i proizvodnju novih i naprednih naoružanja.

Svaki veliki rat bio je skok u razvoju vojne tehnologije (ironično, ta destruktivna vojna tehnologija često kasnije biva implementirana i u civilne svrhe te dolazi do kolektivnog tehnološkog napretka - primjerice, kreiranje interneta inicijalno je financirano od strane američkog ministarstva obrane) pa se to može očekivati i za ovaj, najveći rat na prostoru Europe od Drugog svjetskog rata. U ovom trenutku najviše se spominju dronovi kao budućnost, odnosno sadašnjost ratovanja, no to će u konačnici ovisiti o tome koliko će ukrajinska strana, koja se počela poprilično oslanjati na njih, realizirati neke od svojih ciljeva na bojišnici. Jer ako se pronađe dovoljno dobar "protuotrov" za dronove, recimo u smislu učinkovitog elektronskog ometanja, njihova važnost mogla bi brzo splasnuti.

U isto vrijeme dvije glavne vojne sile svijeta, Rusija i SAD, međusobno si prate svaki korak jer znaju da su u ovom trenutku zaključani unutar tzv. uzajamno osiguranog uništenja (engleska kratica je, ironično "MAD" - mutual assured destruction), odnosno doktrine da bi direktan rat između Rusije i SAD-a doveo do uništenja i jedne i druge zemlje zbog posjedovanja ogromnog nuklearnog arsenala. Tijekom godina srećom se nije dogodilo da se dvije sile namjerno ili slučajno raznesu, a sa sobom odnesu i dobar dio svijeta, iako je bilo nekoliko bliskih situacija. Najopasnija je bila Kubanska raketna kriza (vidi: Kubanska revolucija i Kubanska raketna kriza: Događaji koji su skoro spasili i skoro uništili svijet), ali bilo je i drugih opasnih situacija za koje smo saznali tek puno kasnije (vidi: Priča o čovjeku koji je spasio svijet - Stanislav Petrov "vidio" je kako se američke nuklearne rakete lansiraju na SSSR i odlučio je ne reagirati).

No, tzv. MAD doktrina ima jedan problem. Dok postoji uzajamno osigurano uništenje dvije sile bit će (relativno) mirne, znajući da je ova druga ne može uništiti iznenadnim udarom. To je bilo naročito važno za vrijeme Hladnog rata kada su se SAD i SSSR nalazili na vrlo udaljenim ideološkim stajalištima. Danas više nisu tako daleko, jer su Rusija i SAD obje kapitalističke zemlje, ali ideologija, po nekim drugim linijama, ponovno se snažno razilazi i što je to razilaženje veće (i popratna demonizacija) rasti će strah od toga da druga strana potajno planira uništenje svog suparnika.