Trumpov udar i utrka do dna: Krenula je spirala subvencija i carina iz koje će svi obični ljudi, ali i široki gospodarski sektori, osjetno osiromašiti - globalna neoliberalna ekonomska fantazija sad nestaje u stvarnom vremenu

Novi val tarifa koje predsjednik Donald Trump uvodi već ovog tjedna – s prosječnom stopom carine koja s 2,3 % skače na približno 18 % – predstavlja najradikalniji povratak protekcionizmu od tridesetih godina prošloga stoljeća. Iako zvuči tehnički, riječ je o jednostavnoj ideji: Washington uvodi dodatne poreze na robu koja ulazi na američko tržište. Cijena robe u konačnici se podiže, a sve što je do jučer bilo jeftino postaje skuplje (i manje dostupno američkom potrošaču, što je i cilj, da se ljude prisili da kupuju američko). Međutim, priča nije crno‑bijela – jesu li carine doista "kazna" za inozemstvo ili prije svega trošak koji će platiti sami Amerikanci?

Carina je namet na uvoz; porez, ali s putovnicom. U praksi ga prvo plaća uvoznik, no on ga gotovo uvijek prebacuje na distributera, trgovca i, na kraju, potrošača. Prema procjeni Yaleova Budget Laba, prosječna će američka obitelj samo ove godine izdvojiti oko 2 400 dolara više za istu košaricu robe. Inflacija se, dakle, vraća na mala vrata, a najteže pogađa kućanstva nižih prihoda, koja relativno više troše na hranu, odjeću i elektroniku – upravo one kategorije na koje se carine najviše odnose. Drugim riječima, Trumpov protekcionizam prerasta u unutarnji porez, no bez jasne političke rasprave kakvu bi povećanje poreza na dohodak zahtijevalo.

Zagovornici tarifa u Washingtonu tvrde da će mjere ojačati domaću proizvodnju i smanjiti trgovinski deficit. Teorija je zavodljiva, no američka se industrija proteže kroz globalne lance vrijednosti. Tipičan "američki" automobil sadrži čelik iz Kanade, senzore iz Tajvana i čipove iz Južne Koreje - poskupljujući te komponente, poskupljuje i konačan proizvod, pa konkurentnost pada. Zaštićena radna mjesta u čeličanama možda će opstati, ali će se ugroziti tisuće radnih mjesta u tvornicama koje te čelike prerađuju. Protekcionizam stoga nije "branitelj radnika" nego redistribucija dobitnika i gubitnika unutar granica – često na račun većine.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.