Sudbine u rukama bez konsenzusa: Kako to da se ekonomisti toliko često ne mogu složiti? Koji je razlog da i vrhunski "mainstream" stručnjaci imaju potpuno oprečna mišljenja i prognoze?

Ekonomija ne samo da je kompleksna sama po sebi već i direktno utječe na živote milijuna ljudi diljem svijeta, do te mjere da se može slobodno reći bez pretjerivanja da je ispravno, ili neispravno upravljanje ekonomijom često pitanje života i smrti. Loše ekonomske odluke mogu dovesti do pojave gladi, ekstremnog siromaštva, pa svakako i rata - zapravo mnogi će se složiti da se skoro pa svi ratovi, nakon što se posve ogole, vode prije svega zbog ekonomije.

Imajući to u vidu bilo bi nam svima u interesu da ekonomijom upravljaju ljudi s najvećim mogućim iskustvom, znanjem i pronicljivošću. Ali postoji problem i to popriličan - čak i najveći ekonomisti se često međusobno ne slažu.

I to ne u nekim trivijalnim detaljima, neslaganja mogu biti tolika da su stavovi potpuno oprečni. Nije uopće teško zamisliti da, recimo, imamo tri vrlo učena ekonomista koji gledajući u jedne te iste podatke i pokazatelje mogu doći do tri posve različita mišljenja.

Ekonomist A tvrdi kako će ekonomija u iduća dva fiskalna kvartala rasti. Ekonomist B tvrdi da će padati. Ekonomist C je pak uvjeren da će ekonomija stagnirati.

Kako je to moguće, zar zaista gledaju iste podatke? Nije li bar jedan od trojice zapravo amater koji je lažirao diplomu?! Ne, sva trojica slove kao renomirani stručnjaci u svom području. Ali to tek onda zvuči apsurdno i pomalo zastrašujuće (zbog onog što smo naveli u uvodu). I koliko je to česta pojava? Poprilično česta. Da se ne slažu ni oko čega? Ne, ne baš tako radikalno. Kad su stvari jednostavne i relativno očite sva trojica (ili više njih) doći će najčešće do istog zaključka, problem postaje očit kad na red dođu kompleksni faktori...

Uzmimo jednostavan primjer.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.