Strateško partnerstvo dvije euroazijske sile: Je li pred savezom Rusije i Turske blistava budućnost?

Politički odnosi između Turske i Rusije uvijek su bila posebna priča za sebe i konstantno su izazivali kontroverze jer su se tijekom povijesti kretali od ljubavi do mržnje, a tako je i u posljednjih nekoliko godina. Zapleti, raspleti, zaokreti i stalne dramatične promjene su osnovne karakteristike rusko-turskih odnosa. Može se šaljivo ustvrditi kako na relaciji Ankara - Moskva nikad nije dosadno i često ima noviteta.

Trenutno su tursko-američki odnosi katastrofalno loši zbog sukoba interesa u Siriji i širih neslaganja na Bliskom istoku. Zbog toga je nedavno američka predstavnica u NATO-u izjavila kako Rusija nastoji "preobratiti" Tursku na svoju stranu putem prodaje sustava S-400 i drugih bogatih energetskih dogovora. Nije čudna zabrinutost SAD-a pogotovo što su se 26. srpnja na marginama BRICS-ovog summita u Johannesburgu u Južnoj Africi ponovo sastali predsjednici Vladimir Putin i Recep Erdogan. Glavna tema razgovora bilo je rješavanje sirijskog sukoba, ali i jačanje bilateralnih odnosa. Sastanak je bio relaksiran i opušten s mnogo šala. Anegdotalna zanimljivost je da je Erdogan kazao Putinu da će drugi puta kada bude dolazio u Tursku biti poslužen s ruskim mesom u restoranu. Time je Erdogan želio ukazao na bolje trgovinske odnose koji imaju stalni zamah. Tijekom ove godine dva predsjednika su telefonski razgovarala 16 puta što je pokazuje koliko intenzivno surađuju. Takvi srdačni sastanci dvojice lidera su dijametralna suprotnost od zategnutih i stresnih sastanaka koje Erdogan ima s čelnicima EU država i SAD-a.

Zbog svoje geografske blizine i političke moći Turske i Rusije, odnosi svake države s onom drugom imat će uvijek veliku važnost. Itekako je Rusima bitno kakvi su im odnosi s Turskom, a i Turcima je također iznimno bitno kakvi su im odnosi s Rusijom. Dobri ili loši bilateralni odnosi na svojevrstan način određuju kompletnu vanjsku politiku. Za tursko-ruske veze važan je utjecaj drugih država kao što su Izrael, Iran, Zaljevske države, ali i EU-a i SAD-a. Npr. ako Rusi imaju dobre odnose s Turskom tada im ne štete puno loši odnosi s Europskom unijom i Amerikom. Ako Turci imaju dobre odnose s Rusijom tada im ne treba previše savez sa Zapadom. Značajna sastavnica tursko-ruskih odnosa je da se interesi dvije zemlje često preklapaju, ali i sudaraju. Poznato je da često susjedne zemlje, iako dijele određene zajedničke interese, imaju loše odnose jer jedna drugoj smetaju iz nekog razloga. To "podudaranje" ili "sudaranje" je neraskidivo povezano sa širom regionalnom i globalnom slikom.

Danas, sredinom 2018., Putin i Erdogan mogu se pohvaliti da njihove države imaju opsežne i duboke veze koje se osim političke suradnje tiču i trgovine, energije, investicija, graditeljstva, kulture, vojske, turizma... Nedavno je istraživanje pokazalo kako 70% turskih građana gleda pozitivno prema političkom, ekonomskom i sigurnosnom savezu s Rusijom. Jedan od ključnih pokazatelja rusko-turskog partnerstva je rusko sudjelovanje u izgradnji prve turske nuklearne elektrane Akkuyu koja se trenutno gradi u Büyükeceliju u pokrajini Mersin. Akuyyu je jedan od najvećih Erdoganovih projekata s kojim želi postići Viziju 2023. kojom bi Turska trebala biti znatno ojačana. Projekt vrijedi 20 milijardi USD i elektrana bi trebala zadovoljiti 10% energetskih potreba Turske. Ruska tvrtka Rosatom financira izgradnju elektrane u zamjenu za 51% vlasničkog udjela. Rusija je već od ranije najveći opskrbljivač Turske prirodnim plinom i treći najveći opskrbljivač naftom.