Čak i za vrijeme sastanka Biden-Putin u Ženevi jedna od tema bili su humanitarni koridori u Siriji. Zapravo riječ je o jednom, Bab al-Hawa graničnom prijelazu koji ide iz Turske direktno u Idlib. Podsjetimo, riječ je sjeverozapadnoj sirijskoj regiji koja se nalazi pod kontrolom raznih ekstremističkih skupina, a neke od njih i međunarodno su deklarirane kao terorističke skupine. Nadalje, kontrolu ovdje ilegalno drži i turska vojska koja aktivno pomaže militante.
Taj koridor, odobren od strane UN Vijeća sigurnosti, ističe idućeg mjeseca. SAD želi pod svaku cijenu produljenje aktivnosti ovog koridora - drugim riječima, žele da se isti odobri i u narednom periodu od strane UNVS-a.
No, Rusija prijeti vetom, a mogla bi joj se (kao i inače) pridružiti i Kina. Zašto bi stavili veto na jedan "humanitarni koridor"? Nije li to zapravo "nehumano"? Ako do toga dođe tako će se svakako i predstaviti, bez sumnje. No, priča ima i drugu stranu.
Kao prvo, Damask, odnosno sirijske vlasti, argumentiraju da UN humanitarna pomoć mora ići isključivo preko njih pošto je bilo kakav drugi aranžman direktno kršenje njihovog suvereniteta. Jasno, može se argumentirati da to nije najsretnije rješenje pošto teško da bi se Damasku "žurilo" s prosljeđivanjem humanitarne pomoći za Idlib. Odnosno uskraćivanje humanitarne pomoći mogli bi koristiti za vršenje pritiska na jednu od zadnjih zona koja se ne nalazi pod njihovom kontrolom - ne računajući kurdske teritorije na istoku zemlje gdje i dalje traje simbioza s američkom vojskom, ali tamo barem (iako se ništa ne može posve isključiti) nema direktnog dosluha sa skupinama kao što su Al-Qaeda što se nikako ne može reći za Idlib.
Kratki podsjetnik - kad je sirijska vojska napokon ojačala i krenula u veliko oslobađanje zemlje (opet, sve izuzev istoka), malo koja bitka je bila "konačna". Najveća uporišta ekstremista jesu oslobođena, ali sami ekstremisti nikad nisu (do kraja) eliminirani. Bitke su se uvelike završavale tako da bi sirijska vojska militantima osiguravala sigurni koridor kroz koji su isti mogli pobjeći vodeći sa sobom i članove obitelji (a vjerojatno i stanovništvo koje se nije mirilo sa sudbinom da ponovno budu pod kontrolom Assada) - svi ti koridori vodili su na jedno mjesto, do Idliba (grad i istoimena provincija na sjeverozapadu Sirije, na turskoj granici).
Kroz te slobodne koridore prošlo je "sve i svašta", moralo je, jer uskoro se Idlib našao pod kontrolom najekstremnijih frakcija. Trajali su tamo i međusobni sukobi između istih, a sirijska vojska, uz snažnu podršku Rusije, pokušala je istima zadati završni udarac. Nisu uspjeli, uvelike zbog činjenice da se još snažnije angažirala Turska koja je ušla sa svojim trupama u Idlib. Daljnji sukob postao je gotovo nemoguć jer bi isti, da je nastavio eskalirati, vodio ravno u...
Taj koridor, odobren od strane UN Vijeća sigurnosti, ističe idućeg mjeseca. SAD želi pod svaku cijenu produljenje aktivnosti ovog koridora - drugim riječima, žele da se isti odobri i u narednom periodu od strane UNVS-a.
No, Rusija prijeti vetom, a mogla bi joj se (kao i inače) pridružiti i Kina. Zašto bi stavili veto na jedan "humanitarni koridor"? Nije li to zapravo "nehumano"? Ako do toga dođe tako će se svakako i predstaviti, bez sumnje. No, priča ima i drugu stranu.
Kao prvo, Damask, odnosno sirijske vlasti, argumentiraju da UN humanitarna pomoć mora ići isključivo preko njih pošto je bilo kakav drugi aranžman direktno kršenje njihovog suvereniteta. Jasno, može se argumentirati da to nije najsretnije rješenje pošto teško da bi se Damasku "žurilo" s prosljeđivanjem humanitarne pomoći za Idlib. Odnosno uskraćivanje humanitarne pomoći mogli bi koristiti za vršenje pritiska na jednu od zadnjih zona koja se ne nalazi pod njihovom kontrolom - ne računajući kurdske teritorije na istoku zemlje gdje i dalje traje simbioza s američkom vojskom, ali tamo barem (iako se ništa ne može posve isključiti) nema direktnog dosluha sa skupinama kao što su Al-Qaeda što se nikako ne može reći za Idlib.
Kratki podsjetnik - kad je sirijska vojska napokon ojačala i krenula u veliko oslobađanje zemlje (opet, sve izuzev istoka), malo koja bitka je bila "konačna". Najveća uporišta ekstremista jesu oslobođena, ali sami ekstremisti nikad nisu (do kraja) eliminirani. Bitke su se uvelike završavale tako da bi sirijska vojska militantima osiguravala sigurni koridor kroz koji su isti mogli pobjeći vodeći sa sobom i članove obitelji (a vjerojatno i stanovništvo koje se nije mirilo sa sudbinom da ponovno budu pod kontrolom Assada) - svi ti koridori vodili su na jedno mjesto, do Idliba (grad i istoimena provincija na sjeverozapadu Sirije, na turskoj granici).
Kroz te slobodne koridore prošlo je "sve i svašta", moralo je, jer uskoro se Idlib našao pod kontrolom najekstremnijih frakcija. Trajali su tamo i međusobni sukobi između istih, a sirijska vojska, uz snažnu podršku Rusije, pokušala je istima zadati završni udarac. Nisu uspjeli, uvelike zbog činjenice da se još snažnije angažirala Turska koja je ušla sa svojim trupama u Idlib. Daljnji sukob postao je gotovo nemoguć jer bi isti, da je nastavio eskalirati, vodio ravno u...
