Otkako je Joe Biden preuzeo vlast u SAD-u njemački visoki dužnosnici kao da se natječu koji od njih će se pokazati kao lojalniji saveznik Washingtonu ne propuštajući pritom požaliti se kako im je bilo teško gledati poniranje njemačko-američkih odnosa za vrijeme Trumpove administracije. Tu možda i najviše prednjači njemački ministar vanjskih poslova, Heiko Maas, koji je nedavno izjavio kako se nada da će SAD i Njemačka uskoro dogovoriti suradnju oko usklađivanja sankcija prema Rusiji i Kini.
Sve su to izjave koje će biti vrlo rado primljene u Washingtonu, ali na kraju dana to su samo izjave - i baš zbog toga Trump nikako nije volio njemačku vladajuću garnituru, čak bi se moglo reći da mu je sav taj "saveznički žargon" poprilično išao na živce. Nije da je Trump imao nešto konkretno protiv Nijemaca (pa i njegova obitelj je porijeklom iz Njemačke, korijene iz 18. stoljeća vuku iz naselja Bobenheim am Berg na jugozapadu Njemačke), Trump je jednostavno imao "nos" za to kad ga netko "mulja", a Nijemci znaju muljati Amerikance (toga je svjesna i druga strana pa ne čudi da je upravo Njemačka, potvrđeno od strane Snowdenovih dokumenata još prije 8 godina, najšpijuniranija zemlja na svijetu od strane SAD-a!).
Trumpa je ljutilo to što Nijemci slatkim govorom prikrivaju činjenicu da nastoje sve poslovne odnose prilagoditi na način da prije svega isti idu na ruku Njemačkoj, bilo da se radi o njemačkom izvozu (naročito automobila) prema SAD-u ili pak kad je riječ koliko će davati u zajedničku blagajnu. Naime, u tom svom nastojanju da se dodvore SAD-u Nijemci često pričaju o strahu od "ruske agresije" i navode kako vole američku vojnu prisutnost, da im je NATO glavni faktor itd.
Trump je pak shvatio što se iza toga krije - Nijemci, iako pričaju o potrebi da ih SAD brani, nisu voljni previše izdvajati za kolektivnu obranu, odnosno godinama izdvajaju manje no što je dogovoreno. I to ga je naljutilo, a odnose između njega i Angele Merkel znatno srozalo. Inzistirao je da Njemačka mora plaćati više, a ovi su se pak snažno opirali - ponajviše tako što su izbjegavali uopće doticati se te teme!
Sad kad je došao Biden uslijedili su veliki hvalospjevi, ufanje u demokraciju, transatlantizam i sve što ide s tim. Što pak ovog puta Nijemci nastoje "prikriti"? Činjenicu da žele kompletirati projekt Sjeverni tok 2, dodatni plinovod koji spaja Rusiju i Njemačku. Dobro upućeni izvori navode kako je projekt već oko 95% kompletiran te bi, ako se izgradnja nastavi ovim (ne baš brzim) tempom, mogao biti i završen do rujna ove godine. A ako bude završen, misle u Berlinu, onda će ipak biti lakše i neće se Washington više ni moći toliko ljutiti na njih...
Jedna stvar je sigurna, Nijemcima se ne odustaje od Sjevernog toka 2. Sam Heiko Maas koji ovih dana slavi američko-njemačko savezništvo u više navrata je rekao kako želi da se Sjeverni tok 2 dovrši te je čak poručio kako Njemačka "neće pristati na pritiske" (dakako, takve izjave je davao dok je na vlasti bio Trump).
Biden sigurno neće tek tako pustiti da se izgradi Sjeverni tok 2, već nekoliko američkih administracije čini puno toga kako bi se ovaj projekt blokirao, a Biden svakako nije netko tko bi bio popustljiv prema ruskim strateškim interesima bez obzira ide li to usput i na ruku jednom američkom savezniku kao što je Njemačka.
Misle li u Berlinu da će Biden biti idućih nekoliko mjeseci prezauzet situacijom doma (cijepljenje stanovništva) da neće ni primjetiti da je plinovod gotov? To bi bilo krajnje naivno, sam Biden možda i neće, ali ova američka operacija je, dakako, puno veća od samog Bidena.
Nešto drugo je pak na pomolu, a to je prošlog mjeseca po prvi put spomenuo bivši njemački ambasador u Washingtonu, Wolfgang Ischinger. Riječ je o kompromisnom rješenju, jer sve se više čini da će ipak morati postojati, naročito ako se žele sačuvati dobri njemačko-američki odnosi koji su sad baš u uzletu. Već nekoliko "kompromisnih ideja" (pa i od strane samog Ischingera) stavljeno je na stol zadnjih mjeseci, o čemu se sad radi i po čemu je ova ideja drugačija? Evo plana - njemački regulator energetske mreže dobio bi posebne ovlasti, odnosno mogućnost da može zaustaviti protok plina "ukoliko Rusija prijeđe crvene linije".
Što to točno znači? To znači da ako Rusija učini bilo što loše može je se kazniti zatvaranjem ventila. Ali kako očekivati da će Njemačka biti dosljedna? Recimo ako se rasplamsaju sukobi na istoku Ukrajine - je li to nužno ruska krivica? Iz Washingtona će reći da svakako jest. I hoće li onda Berlin zavrnuti ventil? Zar neće na taj način kažnjavati i sebe? Jer nemojmo zaboraviti zašto Njemačka uopće želi taj projekt - da osigura vlastitu energetsku neovisnost, to što ista teče iz Rusije je tek nezgodna činjenica.
Ne treba se lagati. Ako takav ventil bude ugrađen, SAD će tražiti da, javno ili ne, oni imaju pravo odrediti kada se isti mora zatvoriti. Ne misli li valjda Ischinger da bi Bidenova administracija pristala Nijemcima "vjerovati na riječ"? Ne bi.
Zanimljivo je pak da se kao potencijalni ruski prekršaj spominje Ukrajina. Zamislimo da zaista dođe do ozbiljne eskalacije sukoba u Ukrajini, što je svakako moguće imajući u vidu da tamo spava "zamrznuti sukob" - činjenica jest da upravo preko te Ukrajine teče znatan dio plina prema Europi. Recimo da dođe do zatvaranja tog toka, zar bi tada imalo smisla zatvarati i Sjeverni tok 2 koji u takvom slučaju jedini može osigurati da Europa dobije svoju energiju?
I važno je da se to pitanje aktualizira baš ovih dana jer upravo svjedočimo kaosu koji nastaje kada se Europa zbog politike inati prema Rusiji. SAD-u se nikako ne bi dopalo do EU počne koristiti rusko cjepivo, ni inače, a naročito sada kada će njihovo, nakon pada AstraZenece, ostati "jedini igrač u gradu" (Pfizer).
Prepustiti "sigurnosne ventile" SAD-u ili američkom utjecaju? Opasna ideja, osim ako ne želimo riskirati da se i smrzavamo za tuđe geopolitičke interese.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
