Prije ili kasnije nešto će se probiti i do američkog razarača: Jemenske snage dramatično pojačavaju napade - kad krene potapanje brodova u Crvenom moru kreće i širi rat na Bliskom istoku, ali Iran je Houthije već učinio neuništivima

Napeta situacija u Crvenom moru upravo je dodatno eskalirala. Podsjetimo, jemenske Houthi snage, vrlo direktno povezane i podupirane od strane Irana, već tjednima izvode napade na komercijalne brodove koji plove u Crvenom moru ističući kako je ovo osveta protiv Izraela zbog njihovog rata protiv Gaze. Jemenske snage tvrde kako ciljaju izraelske brodove te brodove koji plove prema Izraela. No, izvori sugeriraju da Houthiji zapravo gađaju razne komercijalne brodove, nastojeći izazvati što veći kaos kao odgovor na izraelsku agresiju i u znak potpore Hamasu. Pritom također ciljaju i sam Izrael, no "dobaciti" do Izraela nije lako, naročito ne precizno, imajući u vidu da je Izrael od najsjevernije točke Jemena udaljen oko 1700 kilometara zračne linije. Ipak, dronovi i i rakete iz Jemena dospijevaju sve do Izraela, ali tamo ih vrlo precizno i učinkovito ruši izraelska protuzračna obrana.

Sasvim je pak drugačija situacija u moru uz sam Jemen. Naime, brodovi koji iz Adenskog zaljeva kreću u Crveno more i dalje prema Izraelu - ili češće, prema Sueskom kanalu - moraju proći kroz tjesnac Bab al-Mandab između Jemena na Arapskom poluotoku s jedne te Džibutija na Rogu Afrike s druge strane. Tjesnac je širok svega 26 kilometara. To nam daje vrlo jasnu sliku trenutačne situacije - naime, ako jemenske snage mogu gađati Izrael na udaljenosti od 1700 km onda im brodovi koji prolaze kroz Bab al-Mandab predstavljaju vrlo lake mete. Nadalje, na ovom uskom prostoru i malo šire jemenske Houthi snage mogu pokretati i operacije direktnog zauzimanja stranih brodova, kao što su već i demonstrirali ranije u akciji koju su i detaljno snimili.

Više to nisu oni Houthiji kojih se sjećamo kad je eskalirao rat u Jemenu 2014. Tada su češće bili "goli i bosi", ali od početka odlučni u namjeri da obrane svoje interese. Iz glavnog grada Sanaa protjerali su pro-saudijskog predsjednika Hadija Masnoura. Zatim je na strani pro-Hadi snaga intervenirala susjedna Saudijska Arabija izvodeći intenzivne zračne napade na položaje Houthija. Oko tog sukoba, u kojem je stradao velik broj jemenskih civila, osobno se snažno angažirao saudijski de-facto lider, prijestolonasljednik Mohamed bin Salman. Eliminirati Houthije bilo mu je od esencijalne važnosti upravo zbog činjenice da je riječ o jemenskih šijitskim snagama koje su usko vezane uz Iran - saudijskog najvećeg rivala u regiji.

No, unatoč višegodišnjoj vojnoj kampanji Saudijska Arabija nikako nije uspijevala slomiti otpor Houthija. Štoviše, s vremenom je postalo jasno da Houthiji bivaju sve snažniji, a kod njih su sve češće viđana napredna naoružanja, od vojne opreme do raketa i dronova. Pred kraj sukoba Saudijska Arabija sve češće je postajala meta protunapada iz Jemena. Houthiji su se do te mjere razvili da su bili u stanju izvoditi raketne napade čak i na Rijad te na ključnu saudijsku infrastrukturu.

Dakako, to puno govori o samom vodstvu jemenskih snaga, ali svakako i o iranskoj predanosti da s maksimalnim intenzitetom, do same točke direktne intervencije, ali ne i preko nje, podupiru svoje lojaliste u regiji. Zapravo na neki način Houthiji su postali iranski "projekt" slično kao i Hezbollah u Libanonu.

Nema dvojbe oko toga da je Hezbollah vojna snaga sama za sebe, a kao organizacija duboko su integrirani u južni Libanon, u političkom, kulturalnom, pa i humanitarnom i socijalnom aspektu. No, isto tako je jasno da Hezbollah ne bi mogao biti ono što jest bez iranske potpore. Isto vrijedi i za jemenske Houthije, iračke snage koje sve snažnije drže kontrolu, pa na kraju krajeva i Hamas u Palestini.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.