Odnosi između Rusije i SAD-a možda su i na najnižim razinama otkako postoje, uključujući i vrijeme kad su obje zemlje bile rivalske super-sile (Rusija kao SSSR). Za tjedan dana u Ženevi će se sastati Vladimir Putin i Joe Biden, no već sada očekivanja nisu velika. Možda iznenade, ali ako je suditi prema izjavama koje se daju neposredno pred održavanje ovog summita bit će to susret na kojem će se potvrditi tek to da su u stanju sastati se, ali teško da će odnosi između Moskve i Washingtona krenuti ulaznom putanjom. Sada je situacija takva da ih se treba spriječavati da potonu još i dublje...
Kad se spominje količina negativnosti na relaciji Moskva-Washington moglo bi se pomisliti da su se ove dvije sile posve izolirale jedna od druge, no, ako pogledamo pobliže i fokusiramo se na neke specifične sektore, recimo energetiku, vidjet ćemo kako stvari stoje posve drugačije, obrnuto čak. Nije da se o tome priča previše, pošto se niti jednoj niti drugoj strani to ne uklapa u postojeći "imidž", ali SAD je zapravo veliki uvoznik ruskih energenata. Štoviše, a to bi neke moglo iznenaditi, američke rafinerije ove godine kupuju više ruske nafte no ikad ranije!
Pomalo je ironično, ali svakako ne i iznenađujuće, da SAD već neko vrijeme vrlo glasno ističe svoju energetsku neovisnost - navodnu energetsku neovisnost - dok u isto vrijeme vrši pritisak na svoje europske saveznike da smanje svoju ovisnost o ruskoj energetici ističući kako je to opasno po njihovu sigurnost itd. Sve je to poprilična predstava za javnost jer oni koji se u Europi energetikom bave konkretno zasigurno znaju da SAD zagovara nešto čega se sami uopće ne drže. Svi drugi su pak ili naivni ili glume da jesu propagirajući priče napisane u State Departmentu o tome kako se Europa mora "osloboditi ruskog energetskog utjecaja".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.