Prema mogućem okupljanju trojke: Može li potencijalni istanbulski susret Putina, Zelenskog i Trumpa zaustaviti rat? Ili je jedan od njih uvijek previše?
Najavljivani sastanak u Istanbulu trebao bi, barem na papiru, okupiti ključne ljude koji, ako bi surađivali, mogli bi okončati rat u Ukrajini. Datiran za četvrtak, sastanak je predložen od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina, no čini se da je SAD poprilično zainteresiran za sudjelovanje u procesu. Za neke je to znak potencijalnog diplomatskog pomaka, dok drugi sumnjaju kako je ova inicijativa nešto što će i Moskva i Kijev pokušati iskoristiti za svoj interes, svako na svoj način. Ono što je zasad jasno jest da bi u Istanbul trebali doći Trumpovi najviši savjetnici Steve Witkoff i Keith Kellogg, a možda i sam Trump, posebice ako bi se na sastanku pojavio Putin. Trump je inače sugerirao da bi volio doći. Hoće li? Sve je moguće.
Međutim, pitanje sudjelovanja dviju ključnih figura – Volodimira Zelenskog i Vladimira Putina – ostaje neizvjesno. Ukrajinski predsjednik više je puta izjavio da će doći u Istanbul samo ako i Putin osobno dođe za pregovarački stol. Time otvoreno proziva ruskog vođu za "strah" od suočavanja licem u lice. S druge strane, Kremlj još nije potvrdio ni demantirao Putinov dolazak, a glasnogovornik Dmitrij Peskov samo ponavlja da se "Rusija i dalje priprema za ove pregovore" (a već je utorak!) te da će se odluke o visini delegacije objaviti "kada predsjednik to bude smatrao potrebnim". Takva "zamagljenost" planova pokazuje da Rusija nastoji zadržati stratešku nepredvidljivost i tako, držati inicijativu u svojim rukama.
Zašto Moskva odjednom pokazuje interes za pregovore i predlaže nastavak u Turskoj? Tamo je sve i počelo 2022., ali je i jako brzo završilo. Turska pak posljednjih godina posreduje u raznim regionalnim krizama. Neki smatraju da Kremlj tim potezom želi parirati pozivima da se uspostavi najmanje 30-dnevni bezuvjetni prekid vatre, na čemu insistira Kijev i značajan dio europskih saveznika. Rusija, kako je već više puta istaknula, smatra da bi takvo primirje dalo Ukrajini dovoljno vremena za pojačanu mobilizaciju, izgradnju utvrda i nabavu oružja sa Zapada. Ukrajinski plan – prekid oružanih djelovanja pa zatim pregovori – za Moskvu je neprihvatljiv, dok Kremlj želi razgovore bez prethodne obustave borbi. Na taj način, ruske trupe i dalje bi imale vojni pritisak u rukama, pojačavajući time diplomatsku poziciju.
S druge strane, Zelenski tvrdi da bez dokazanog prekida vatre rizik pregovora raste: s Rusijom koja aktivno bombardira ukrajinske položaje, za Kijev bi pregovori predstavljali prijetnju. Usto, jasno je kako Kijev igra i na kartu daljnjih sankcija Rusiji ako se ispostavi da Moskva samo "glumi" spremnost na dijalog. Ako Putin ne dođe, a Ukrajina bude na sastanku čekala sugovornika koji se neće pojaviti, Zelenski računa da bi to moglo izazvati još veći val osude usmjeren prema Rusiji te potaknuti Zapad na oštrije mjere. Ukrajinski predsjednik se nada da bi takav slijed događaja dodatno učvrstio proturuske stavove u Washingtonu i europskim prijestolnicama.
Možda je i u pravu. Već smo vidjeli u više navrata da se Trump koleba oko doslovno svega kad je riječ o potencijalnom okončanju rata u Ukrajini. Prijetio je Ukrajini, Rusiji, i tako u krug. Stoga nije čudo da se Zelenski nada da će se to "klatilo" zaustaviti na Moskvi, a ne na Kijevu, iako mu to nije baš sigurna pozicija...
No postoji i druga strana priče: neki analitičari smatraju kako Moskva time što predlaže "nastavak razgovora iz Istanbula" nastoji postići dvostruku korist. Najprije, Rusija pred domaćom publikom i tvrdolinijašima pokazuje da se ne odriče vojne opcije. S druge strane, što se tiče međunarodnog imidža, Kremlj naglašava da "nikad nije odbijao dijalog s Ukrajinom" te time pokušava ublažiti pritisak globalnih aktera, uvjeravajući ih da su ruska vrata za pregovore uvijek bila otvorena. Tako Putin kupuje vrijeme i održava dojam da samo čeka da se Kijev i Washington uozbilje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
