Posljednji dani "posljednjeg europskog diktatora"? Izbori, ovog puta uz stvarnu opoziciju, stižu u Bjelorusiju

Predsjednički izbori u Bjelorusiji zakazani su za 9. kolovoza. Nekoliko oporbenih kandidata za koje se čini da imaju značajnu narodnu podršku planiraju se kandidirati na dužnosti. To bi moglo značiti da predsjednik Lukašenko, koji državom autokratski vlada već 26 godina, ovaj put možda neće tako lako pobijediti. Neki komentatori se pitaju je li došlo vrijeme promjene državnog vrha.

Za manje od dva mjeseca u Bjelorusiji će se održati šesti predsjednički izbori. Prvi put nakon 1994. izborna kampanja postala je zanimljiv događaj. U društvu se pojavila nada da bi se tajnim izražavanjem volje šef države mogao promijeniti. Prije 26 godina, izbor Aleksandra Lukašenka bio je rješavanje krizne situacije koja je zahvatila zastarjeli stari sovjetski sustav i protestno glasanje protiv premijera Vjačeslava Kebiča. Tijekom posljednjih četvrt stoljeća, generacija i vrijeme su se promijenili. Televizija, koja je pomogla oporbenom zastupniku Lukašenku 1994. godine, donijela mu je značajnu prednost i ostala je uz njega. Dugi niz godina režim se uporno uravnoteživao, održavajući minimalne osnovne potrebe za ljudskim postojanjem. Tektonski pomaci u bjeloruskom društvu uzrokovani su stagnacijom, degradacijom i željom za obnovom, a novi mediji u tome su saveznici Bjelorusa.

Među sudionicima aktualne izborne utrke vlasti su najviše zabrinute zbog skoka bivšeg predsjednika upravnog odbora Belgazprombanke Viktora Babarika i bivšeg čelnika Parka visokih tehnologija Valerija Cepkala. Fenomen izborne utrke bio je više kilometara dug red u desecima bjeloruskih gradova tijekom prikupljanja potpisa za suprugu blogera Sergeja Tihanovskog i druge alternativne kandidate. Tako građani izražavaju izglasavanje nepovjerenja sadašnjem predsjedniku. Ankete provedene na popularnim bjeloruskim web lokacijama pokazale su nevjerojatne brojke - čak 57 posto za Babarika, a Lukašenko je bio tek na četvrtom mjestu s rezultatom od 3 do 7 posto. Nakon objave tih podataka, Ministarstvo informiranja zabranilo je svako društveno istraživanje rejtinga šefa države na Internetu, a nedavne informacije govore da je Babariko uhićen. Očekuje se da će Viktor Babariko moći prikupiti više od 500 tisuća potpisa. Ovim postignućem on je zapravo postao nacionalni vođa i nosi glavobolju vlastima. Pitanje se u Minsku postavlja, kako spriječiti bankara na izborima. S prijavom šefa države počeo je informativni napad na kandidata, vrši se pritisak preko suradnika, vrše se pretresi u banci i među članovima inicijativne skupine. Pokušavajući eliminirati rivale, Lukašenko ne bira sredstva i metode. Moguća zabrana izbornog takmičenja dvaju glavnih kandidata, Viktora Babarika i Valerija Cepkala, na glasačkom listiću automatski će dovesti do gubitka legitimiteta za Lukašenka u očima njegovog vlastitog naroda, a podjednako će dovesti u sumnju priznavanje izbora ne samo sa Zapada, već i iz Rusije.

Doista, u slučaju velikih izbornih prijevara, Moskva će se naći u neugodnom položaju. Lukašenko će postati jedini političar na svijetu koji je u stanju javno poniziti Kremlj, dobivajući za uzvrat podršku i financiranje. Na zapadu, bjeloruski vođa ostaje političar koji nije dobrodošao, ali u posljednje vrijeme postao je idealno koplje protiv Rusije, te s vremena na vrijeme daje dojam kako se Minsk opire zagrljaju svoje sestre Moskve. Stoga je moguće da ovaj put Washington i nakon njih europske zemlje mogu ublažiti svoj položaj prema Bjelorusiji. U Bjelorusiji postoji uvjerenje da je Lukašenko na vlasti samo zahvaljujući Kremlju. Ima tu neke istine. Resursna potpora bjeloruskom gospodarstvu iz Rusije tijekom dva desetljeća omogućila je održavanje visokog životnog standarda stanovništva, što se odrazilo na političku održivost trenutnog lidera. Posljednjih godina subvencije bjeloruskom gospodarstvu su u opadanju, a previsoka ovisnost o jednom tržištu podriva temelje stabilnosti.