Paraliza zemlje koja se nije dogodila: Zašto je generalni štrajk u Bjelorusiji podbacio, zbog čega je opozicija morala ići na ultimatum, i zašto Lukašenko navija za Trumpa?

Liderica bjeloruske opozicije, Svetlana Tihanovskaja, dala je Aleksandru Lukašenku do 25. listopada da siđe s vlasti ili će se suočiti s općim štrajkom i blokadom prometnica. Taj rok je istekao, a Lukašenko, čini se, niti ne pomišlja na to da bi sišao s vlasti. Kakva je sada situacija u Bjelorusiji? Jesu li se radnici odazvali njezinom pozivu?

Čini se da ipak nisu, barem ne u broju koji je očekivala. Ako neki i jesu u štrajku to svakako nije generalni štrajk koji je najavljivan. Ona je pak tijekom jučerašnjeg dana ponovno pozvala sve stanovnike Bjelorusije da se "odupru pritisku" i da krenu u štrajk. Vlasti pak ističu kako nisu primijetili ništa neuobičajeno te kako kompanije rade normalno.

"Ukoliko pomognemo tvornicama da stupe u štrajk one će nama pomoći da dovršimo ono što smo započeli. Zapamtite - svaki mirni korak dalje je korak bliže okončanju nasilja, slobodi za političke zatvorenike i put prema održavanju slobodnih izbora u našoj zemlji", istaknula je Tihanovskaja koja se nalazi u egzilu.

Na društvenim mrežama tijekom jučerašnjeg dana pojavile su se slike prosvjeda u pojedinim srednjim školama i na nekoliko sveučilišta. Prosvjednici su nosili transparente i mahali crveno-bijelim zastavama koje su postale simbol otpora protiv Lukašenkove vlasti. Dio prosvjednika okupio se pred zgradom telekoma u Minsku. Iako je u ponedjeljak uhićeno oko 500 osoba, što je trebao biti prvi dan generalnog štrajka, štrajk koji će "paralizirati zemlju", kako je najavljivala Tihanovskaja, definitivno se nije dogodio u ovoj bivšoj sovjetskoj republici od oko 9,5 milijuna ljudi.