Vjerujemo u postojanje koronavirusa, vjerujemo da je pandemija u tijeku, a vjerujemo i da su neki ljudi umrli nakon što su se zarazili Covidom-19. Sve to vjerujemo. Službene brojke nam pokazuju da je umrlo više od 614 tisuća u cijelom svijetu. No, istodobno imamo pravo vjerovati da ima i nečeg nedorečenog u svezi sa svim ovim, možda i nečega sumnjivog i tajnog. Sve je to moguće.
Zanemarimo sve neprovjerene vijesti o fatalnom utjecaju 5G mreže, Bilu Gatesu, liječnicima koji tvrde da je korona virus obična gripa kojom nas plaše ili teorije o cjepivima koje zapravo služe za čipiranje. Ne, ovdje nije o tome riječ. Niti je ovdje riječ o izvanzemaljcima i masonima, zavjeri Svjetske zdravstvene organizacije i lucifera osobno i sličnim teorijama s interneta. Ostanimo u zoni službenog i sveprisutnog.
Od ožujka svakodnevno čitamo jedne te iste vijesti. Potpuno iste, samo se brojke mijenjaju. Jedan dan je 10 tisuća, jučer je bilo 9,5 tisuća, a prije tri dana 12 tisuća. Kroz nekoliko mjeseci tisuće su zamijenili milijuni. Broje se bolesni, mrtvi, oni koji su ozdravili, testirani.
Nemoguće je znati što ste i kada pročitali, jer je preteško za pamćenje. Uz ove brojke dobivamo objašnjenja tipa – ovo je rekordno, najviše do sad, manje nego prošlog tjedna, broj opada, broj raste. Iste vijesti svakog dana, od Azije do Amerike, uključujući Europu, Australiju i Afriku, uz poneki izuzetak, po volji poglavice nekog naroda i zemlje, prije svega.
Zašto nam nikada nigdje nije pokazan službeni usporedni podatak? Recimo, u Italiji je u travnju 2019. ili 2018. umrlo toliko i toliko osoba starosne dobi te i te. U Španjolskoj, Japanu, Meksiku, bilo gdje. Teško je vjerovati da u vremenu brzog interneta, elektronske birokracije, opsesivnog praćenja svih vrsta podataka i hitrog baratanja podacima u propagandne svrhe nijedna vlada nije mogla doći do ove statistike. Treba vjerovati da su mogli, ali da nisu htjeli.
Ne mora to odmah značiti da iza toga stoji neka loša namjera. Vlade nisu imale običaj govoriti o tome niti prije pandemije. Uostalom, nije teško pronaći na internetu da je u Italiji prošle godine umrlo 641,640 ljudi. 'Wordometer' čiji se statistički podaci o Covid-19 smatraju validnim navodi da je od posljedica zaraze korona virusom u Italiji ove godine umrlo 35,058 ljudi. Internet kaže (knoema.com) i da je u 2018. godini umrlih u Italiji bilo je 636,710, dakle oko pet tisuća manje nego godinu dana kasnije. A u 2017, umrlo je 631,660 Talijana, opet za pet tisuća manje. U 2016. bilo je 626,480 umrlih u Italiji, također za pet tisuća manje. U 2015. 621,040, opet za pet tisuća manje.
Da nije pandemije, statistički logično bilo bi očekivanje da će u Italiji u 2020. opet biti pet tisuća više mrtvih nego prošle godine. Naravno uz debelu ogradu da su takve prognoze nezahvalne i neumjesne, ali brojanje umrlih je postalo naša svakodnevica. Ipak, morat ćemo sačekati iduću godinu kako bismo mogli saznati koliko je ljudi umrlo u Italiji ove godine. Tek onda bismo mogli nešto više pojmiti o brojevima koje gutamo već mjesecima.
Osim među velikim medijima i među državama vlada, postoji manje više konsenzus o načinu izvještavanja o pandemiji. Podaci se priopćavaju svakodnevno i ozbiljno, dok se od građana traži poslušnost. Bez obzira na to koliko su restriktivne epidemiološke mjere u nekoj zemlji, od građana se očekuje da ih poštuju. I većina se pridržava uputa. U tome opet ne mora biti ničega lošeg, jer u pitanju je javno zdravlje. Čak ni to, što beskrajno ponavljanje uvijek istih vijesti neizbježno inducira opravdan strah građana, ne može se smatrati nečijom lošom namjerom.
No, izvan zone stresa izazvanog pandemijom događaju se druge nevjerojatne stvari. Pored globalnog propadanja ekonomije, pandemija ima i globalnu političku moć, čija je snaga usmjerena na rušenje američkog predsjednika Donalda Trumpa. Da, očigledno je da je to globalno političko djelovanje, koje bi moglo rezultirati ulaskom Joe Bidena u Bijelu kuću. Čak su i u ruskim medijima otpisali Trumpa, ne vjerujući više u njegovu izbornu pobjedu.
Naivno bi bilo pomisliti da će veliki svijet koji ruši Trumpa biti nježan prema Bidenu, ali nije nemoguće da će se vektori sila drukčije posložiti, vodeći više računa o onome što radi Kina. Trump je vjerojatno samo želio uvrijediti Kineze kada je govorio o 'kineskom virusu', ali on nije suštinski pogriješio. Maske nismo ranije nosili, a u Kini jesu. Život pod kamerama sigurnosnog nadzora mnogima od nas nije bio rutina, a u Kini je.
Organiziranje naroda po sistemu civilne zaštite i obrane od bilo čega, nije prakticirano u Europi u 21. stoljeću, a u Kini je. Danas u skoro svakoj zemlji u Europi Vlada može reći – opasno je izlaziti van i velika većina će ostati doma.
Možda virus ne bismo trebali nazivati kineskim, no kako nazvati stil života koji nam je stigao s pandemijom? Frustracije su ogromne i posve razumljive, pa se jučer u Hyde Parku u Londonu okupilo više stotina ljudi za koje je nošenje maske crvena linija dostojanstva, ispod koje neće ići. Bilo je tu svega, čuli su se antivladini i antiznanstveni razlozi za nenošenje maske, ali ljudi su djelovali iskreno uznemireno zbog mogućnosti da će do daljeg biti obavezni na nošenje maske. Mnogima je valjda obraz najvrijednije što imaju, pa ga ne žele maskirati. Čak je i Trump uslikan s maskom, za čije nošenje je rekao da je 'patriotski' čin. Putina nismo još vidjeli s maskom, ali jesmo u žutom zaštitnom odjelu poput kombinezona za kozmonaute, dok obilazi covid bolnicu, ako je to uopće bio on. Xi Jinping je na fotografijama redovito s maskom na licu.
U nekim zemljama provedeni su izbori i referendumi, na brzinu, kako se moglo dojmiti. Nema dokaza da uvjeti pandemije pogoduju ostanku na vlasti, ali uglavnom je bilo tako. Ipak, možemo biti uvjereni da vlastima kao takvim, ne predstavlja otežavajuću okolnost što mogu prema potrebi otvoriti ili zatvoriti građane, kako se to danas kaže. Pandemija je riječ kojom se danas sve može lako objasniti i opravdati.
Ima još koincidencija. Nekada se o pandemijama govorilo različitim jezicima. Kuga se nije svuda nazivala kugom, a niti Španjolska groznica. Korona virus i Covid-19 su jedini naziv za koji znamo i u čitavom svijetu latiničnog i ćiriličnog pisma je isto. Dobro, je da se i SARS nazivao svugdje tako, ali ptičja gripa recimo nije. No, ne mora niti taj univerzalni naziv imati osobit značaj, ali vijesti se mogu pratiti na bilo kojem jeziku. Onaj najmanji broj označava umrle u zadnjih 24 sata, a najveći one koji su upravo testirani pozitivno. Jednostavno je.
Najzad dolazimo do onoga što mora imati značaj, makar je tako bilo od kad postoji civilizacija. Novac. Gdje ovih mjeseci ide novac? Tko gubi, a tko dobiva? Burze dobro reagiraju na dobre vijesti o razvoju cjepiva, a padaju kada Trump (verbalno) napada Kinu. Proizvodnja nafte već mjesecima se drži u preciznom omjeru kako bi se njome moglo trgovati, ali po cijeni ispod 50 dolara za barel, jer je to granica ispod koje produkcija nafte u Americi nije rentabilna.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
