Nova faza turskog balansiranja između Istoka i Zapada: U Vilniusu je odrađen "nagib" prema Zapadu, ali Erdogan ne zaboravlja da je on možda jedini preko kojeg mogu postojati pregovori između Kijeva i Moskve

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan svakako je bio jedan od najnepredvidljivijih aktera tijekom ovotjednog summita NATO-a u Vilniusu. Još i prije nego je stigao lideri vojnog saveza zvali su ga ne bi li ga nagovorili da popusti i primi Švedsku u savez. Pred sam dolazak je poručio kako to neće biti moguće bez da Turska dobije nešto poprilično zauzvrat te je istaknuo kako će to Turska zahtijevati da se ubrza njen proces priključivanja Europskoj uniji. No, već do isteka dana situacija se promijenila i stigla je vijest da će Turska odobriti primanje Švedske u NATO savez.

Izgleda da oni koji poznaju Erdogana su odmah znali kako pristupiti ovom njegovom zahtjevu jer očito mu je istog dana nešto obećano kad je od večeri tako dramatično promijenio stav.

Ali pitanje Švedske nije jedino od turskog interesa. Zapravo pitanje Švedske nikad ni nije bilo od naročitog "turskog" interesa već su vlasti od Ankare lukavo iskoristile situaciju za neke vlastite ciljeve.

Turskoj je još važnije što će biti s dogovorom oko F-16 vojnih zrakoplova sa SAD-om. Jer da bi se nešto po tom pitanju promijenilo morat će doći do oporavka odnosa između Ankare i Washingtona. Kako? Uvijek se znalo koji je "recept" potreban za to. Turska će morati svoje balansiranje između Istoka i Zapada nastaviti većim nagibom prema Zapadu. Erdogan je pak to strateški i napravio na nekoliko načina.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.