Rusija i Kina u 2022. godinu ulaze s poprilično sličnim geopolitičkim problemima. Obje zemlje nalaze se pod velikim američkim pritiskom te obje ispred sebe imaju teritorije koje će SAD pokušati, odnosno već koristi direktno protiv njih. U slučaju Rusije tu je Ukrajina, u slučaju Kine imamo Tajvan. Jasno, nemoguće je misliti da ruski i kineski dužnosnici u direktnim razgovorima već nisu itekako uočili sličnosti svojih situacija, a samim time očekivano je da će i rješavanje istih biti u neku ruku koordinirano.
Rusija se suočava s NATO-om koji ima očiglednu ambiciju širiti se dalje prema njenim granicama, a sad i u najopasniju zonu - Ukrajinu. Da je to cilj NATO-a jasno je iz same činjenice da iz ovog vojnog bloka nitko nije ništa negativno rekao na ukrajinski poziv da ih se primi što je prije moguće, štoviše, jedina poruka koja iz NATO-a stiže je ona kojom se odbacuju ruski tzv. "sigurnosni zahtjevi" te se navodi kako svaka zemlja ima pravo sama odlučiti o tome kojem će se vojnom savezu priključiti.
NATO-a nema u Aziji (za sad), ali zato SAD tamo gradi slične sigurnosne koalicije kao što su QUAD i AUKUS. U principu strategija je vrlo slična - stvoriti prvo sigurnosni, a zatim i vojni blok kojime bi se okružilo Kinu. U tom smislu Tajvan igra iznimno važnu ulogu pošto ga SAD već desetljećima podupire, i politički i vojno, bez obzira što nemaju de-jure diplomatske odnose s Tajvanom, odnosno i dalje je službeno na snazi politika "jedne Kine" (koja govori kako je Tajvan dio Kine).
Ali u praktičnom smislu, pogotovo ako se gleda iz perspektive američke iznimno ambiciozne strategije vojnog okruženja oba geopolitička rivala, Tajvan je kineska Ukrajina odnosno Ukrajina je ruski Tajvan.
U isto vrijeme stvara se poprilično slično stajalište i kod američkih saveznika, kako u Europi tako i na prostoru Indo-Pacifika. Dakako, sami "stavovi" američkih saveznika oduvijek su uvelike oblikovani i definirani upravo SAD-om tako da njihovo preklapanje u ovom slučaju s obje strane svijeta nije nikakvo iznenađenje. A kakvi su to točno stavovi? Stavovi da se Rusiji/Kini ne smije više dozvoliti agresivno ponašanje, da je potrebno podvući (crvenu) liniju i svim snagama braniti neovisnost i demokraciju Ukrajine/Tajvana.
U godinu ulazimo s vrlo sličnim iščekivanjima na dvije suprotne strane svijeta. Tvrdi se kako se Rusija sprema uskoro krenuti u invaziju na Ukrajinu te kako je s tim ciljem već rasporedila oko 100.000 vojnika uz ukrajinsku granicu. U slučaju Kine tvrdi se kako kineska vojska aktivno uvježbava plan invazije na Tajvan te da zbog toga s velikim brojem vojnih zrakoplova sve češće upadaju u tajvansku zonu protuzračne obrane kako bi na taj način testirali i "iscrpili" tajvansku spremnost na obranu.
Bez obzira jesu li te tvrdnje točne ili nisu (ili su polovično točne, za bar jednu stranu svijeta!), činjenica jest da su se Kina i Rusija našle u vrlo sličnim situacijama i da ih to dodatno zbližava. Obje zemlje prikazane su kao opasni agresori koje se mora velikim pritiskom (za sad samo u političkom, diplomatskom i ekonomskom smislu) spriječiti da ostvare svoje zamisli. No, kad govorimo o zamislima, onda i Moskva i Peking dobro znaju što se nalazi u posve javnim dokumentima NATO-a za strategiju koja je u planu do 2030-ih godina. U tim dokumentima jasno se ističe kako su Rusija i Kina "prijetnje" s time da se veći naglasak sad stavlja na Kinu. Nadalje, sve se češće govori o jačanju američkih sigurnosnih inicijativa u regiji Azija-Pacifik.
U isto vrijeme Rusija, bez obzira što trenutačno gomila vojnike na ukrajinskoj granici, suočava se s američkom ambicijom proširenja NATO-a, ali i direktne američke vojne prisutnosti na istoku Europe. Zbog toga je ruski predsjednik Vladimir Putin uputio SAD-u i NATO-u ruske "sigurnosne zahtjeve", no vrlo je upitno hoće li ijedan od njih biti uvažen (uključujući glavni - zahtjev da se NATO prestane širiti dalje prema Rusiji!).
Postavlja se stoga zanimljivo pitanje - ako Rusija i Kina budu koordinirale svoje reakcije na ova događanja, je li moguće da njih dvije u isto vrijeme krenu u napad protiv teritorija kojeg sve više percipiraju kao veliku sigurnosnu ugrozu pred vlastitim vratima? Teško je zamisliti da njihovim vojnim stratezima nije barem palo na pamet takva mogućnost. Dvostruki udar, po jedan na svakoj strani svijeta, možda bi doveo do toga da se SAD ne može snaći istovremeno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
