Europa se na istoku ne priprema za obranu nego za napad, ali joj kronično nedostaje vojnika, naročito onih koji ne bi samo vozili dronove - od pogleda na zagrebački hipodrom elitama s mračnom agendom cure sline

Rat na istoku Europe uzrokovao je brojne negativne posljedice po cijelu Europu, one koje najviše osjećamo su svakako ekonomske prirode - visoka inflacija, energetska neizvjesnost (nove skupe zime brzo dolaze). No, tu su i duboke posljedice kojih možda još uvijek nismo svjesni jer je potrebno određeno vrijeme da se "raspakiraju", ali ih sad već vrlo jasno vidimo na horizontu koji se naglo približava.

U prošlom mandatu Donald Trump je, baš kao i sada, vršio veliki pritisak na sve europske NATO članice da hitno podignu svoja vojna ulaganja, ali sve njegove prijetnje nisu dale značajan rezultat. Europa mu se čvrsto usprotivila naglašavajući, razumljivo, da bi takvo veliko povećanje za obranu neminovno i vrlo brzo dovelo do osjetnog pada kvalitete samog života u Europi, naročito kroz rezanje socijalnih službi i usluga. Valja pritom spomenuti kako u skoro cijeloj Europi ta socijalna dimenzija, iako daleko od idealne, je nešto o čemu američki radnici mogu samo sanjati. Amerika je zemlja u kojoj se mnogi doslovno boje pozvati hitnu pomoć, čak i kad im život ovisi o tome, znajući da bi ih trošak te intervencije, ako nisu dobro zdravstveno osigurani (mnogi nisu), mogao ionako dokrajčiti u vidu financijskog ubojstva.

Europa je zapravo dugi niz godina pružala otpor tome da usvoji ono najgore iz Amerike, sustav u kojem je građanin prepušten na potpunu milost i nemilost svoje sudbine. Jasno, jedan od većih motiva zadržavanja socijalne strukture bio je da se vladajuća klasa zaštiti od ogromne eskalacije prosvjeda i nemira vlastitih građana (pogledajmo samo reakcije u Francuskoj kad se vlast pokuša dirnuti u njihova socijalna prava). Amerikanci, za razliku od Europljana, više ni nemaju taj refleks jer ih se davno slomilo nepoštenom mantrom o tome da ako u životu zaglibe "sami su si krivi" - nisu radili dovoljno, nisu uštedjeli dovoljno novca za "crne dane", i slične doskočice američkog kapitalizma.

Trump se pak povratkom u Bijelu kuću ove godine vratio i agendi vršenja pritiska na Europu da drastično poveća izdvajanje za obranu. Jasno, to je nešto što bi ujedno bilo i jako unosno za američki vojno-industrijski kompleks. Dakle, nova runda pritiska, a zatim i nova runda otpora? To bi se očekivalo, no umjesto toga došlo je do šokantno brze kapitulacije! Europa je jednostavno pristala. Trump se nije morao previše ni truditi. Pojavio se na zadnjem NATO summitu i tamo ga je već čekala potvrda da će sve zemlje NATO-a (jedino je Španjolska spominjala otpor, vidjet ćemo do kad) povećati svoj vojni budžet na najmanje 5% BDP-a (opširnije o ovoj temi: Neviđena veleizdaja Europe: Ponosni ulizice i vladajuća garnitura uzet će vlastitom narodu da bi se nahranio američki vojno-industrijski kompleks, a Trump - koji obožava i prezire poslušnike - oderat će kontinent koliko god može).