Prosvjedi u Kijevu razotkrivaju autoritarni zaokret Zelenskog, iluziju Bruxellesa, ali možda i otvaraju prostor za novi kadar koji može okončati rat

Prvi ozbiljni val prosvjeda od početka rata zapljusnuo je ulice Kijeva i nekoliko većih ukrajinskih gradova, razbijajući dugogodišnju ratnu monotoniju kojom je vlast uspješno gušila svaku unutarnju kritiku. Na tisuće građana, od studenata i veterana do javnih osoba, unatoč policijskom satu okupilo se ispred predsjedničke administracije, vičući "Veto!" i "Dosta je!". Okidač je bio zakon kojim se Nacionalni antikorupcijski ured (NABU) i Posebno antikorupcijsko tužiteljstvo stavljaju pod kontrolu državnog odvjetništva, no u pozadini vrije znatno više: ratni umor, ekonomska bijeda, nepovjerenje prema eliti i osjećaj da obećanja iz 2019. nikada nisu ispunjena.

Udar na antikorupcijska tijela došao je uz spektakularne racije SBU‑a u sjedištu NABU‑a, pod izlikom "ruske infiltracije". Ratna paranoja poslužila je kao sjajan dimnjak za autoritarni dim, a predsjednik Volodimir Zelenski, nekoć, kod nekih, simbol otpora i demokratske obnove, sve otvorenije poseže za dekretima, lojalnim kadrovima i optužbama za izdaju kako bi konsolidirao vlast. Ukrajina, paradoksalno, gubi ono za što se navodno bori – institucije koje nadziru moć. Sjetimo li se Majdana, scene u Kijevu ovih dana podsjećaju na izokrenuto ogledalo: isti trg, isti bijes, ali metom se smatra čovjek koji je obećao raskrstiti s oligarskim mutnim vodama.

Dok su europski dužnosnici požurili izraziti "duboku zabrinutost", iz Washingtona stiže znatno tiši šum. Trumpova administracija, obuzeta "America First" agendom i sve glasnijim unutarnjim obračunima, ne pokazuje zanos za obranu ukrajinske demokratske fasade. U Ovalnom uredu više se računa troškovnik nego vrijednosni priručnik: ako je Zelenski do sada bio koristan u nastojanju da se Rusiju iscrpi, njegova nova autoritarna boja teško da će zasmetati – barem dok se računi podudaraju s interesima SAD‑a. Signal je to Kijevu da Bruxelles nije nužno jedini stup na koji se mora oslanjati.

U Bruxellesu su, međutim, svjesni da ovakav zakon baca sjenu na čitav pristupni proces. EU je godinama uvjetovala milijarde eura pomoći tvrdim standardima vladavine prava – sada se pokazuje koliko su te poluge zapravo kratke kada rat i geopolitika vode glavnu riječ. Nije slučajno što su prosvjednici ispred Rade mahali i zastavama Europske unije, natpisima "Nećemo natrag u postsovjetsku močvaru" i podsjetnikom da je "korupcija druga fronta". Time poručuju: ne borimo se samo protiv ruske agresije nego i protiv domaće samovolje. Ako se Bruxelles povuče, Zelenski ostaje bez legitimacijskog štita, ali i Ukrajina bez ključnog partnera za obnovu – savršena formula za političku entropiju.