Kineski premijer Li Keqiang danas je stigao u Zagreb, a u Hrvatskoj će biti od 9. do 12. travnja. Posjet Zagrebu dolazi kao uvertira u summit "16+1" koji će se 11. i 12. travnja održati u Dubrovniku gdje će kineski premijer biti glavni gost.
O kakvom summitu je riječ? Iako se često naziva "16+1", točniji naziv bio bi "Kina+16". Riječ je o formatu u kojem sudjeluju Kina i još 16 zemalja, a isti je nastao na kinesku inicijativu. Cilj istog je ojačati suradnju između 11 EU članica i 5 balkanskih zemalja - s Kinom. Ovo su zemlje koje će, uz Kinu, sudjelovati na predstojećem summitu: Hrvatska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Češka Republika, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Makedonija, Crna Gora, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka i Slovenija.
U sklopu summita razgovarat će se o jačanju odnosa s Kinom na nizu području kao što su investicije, transport, financije, znanost, obrazovanje, kultura... Dakako, u tom nizu postoji nekoliko područja koja su za Kinu od posebnog prioriteta - infrastruktura, visoka tehnologija i zelena tehnologija.
Glede ovog summita, već 8. u nizu, sve je započelo u rujnu prošle godine s ministarskim sastankom "16+1" formata u Dubrovniku, a sada se na istom mjestu summit nastavlja, ali uz prisutnost višeg ranga državnika.
Prvi "16+1" summit održan je 2012. u Varšavi, 2013. u Bukureštu, 2014. u Beogradu, 2015. se seli u Kinu (Suzhou), 2016. vraća se u Europu i održava se u Rigi, 2017. održan je u Budimpešti, 2018. u Sofiji i sada je na red došla Hrvatska, a kao odredište za summit odabran je Dubrovnik.
Hrvatska već samim mjestom održavanja summita želi staviti naglasak na ono što očekuje od istog - povećanje broja kineskih turista. Očekuje se kako bi ove godine broj kineskih turista u Hrvatskoj mogao porasti za čak 25%, a hrvatska i slovenska turistička zajednica prošlog su mjeseca ujedinile snage održavajući u Kini dvije poslovne radionice pod nazivom "Experience Croatia, Feel Slovenia".
Činjenica da je hrvatskoj diplomaciji turizam na prvom mjestu (ako je) je dobra vijest jer nema bolje "zone" za pravu međunarodnu i nesvrstanu politiku od turizma po načelu "svaki je turist dobrodošao". Dakako, Kina pak ima malo veća očekivanja od promocije turističkih destinacija.
Dovoljno je pogledati na kartu gdje se nalaze spomenutih 16 članica - riječ je o "bedemu" koji se prostire od Baltičkog do Jadranskog mora. Zemljopisno ovaj prostor jest važan, kao prvo "bliži" je Kini, ali politički još je i važniji - naime, ovo je prostor gdje Kina može očekivati dobru suradnju bez previše opiranja. Kada krene zapadnije već nailazi na oštrije kočnice i puno veći skepticizam - iako se i to mijenja, Italija otkako je dobila jednu vrlo drugačiju Vladu od prethodnih postaje vrlo otvorena prema Kini, štoviše, čak i prednjači pred nekim od spomenutih 16.
Za Hrvatsku bi to trebale biti dobre vijesti. Naime, nije nikakva tajna da se hrvatska vanjska politika najčešće povodi za onime što joj se definira izvana, a to "izvana" najčešće je s druge strane Atlantika. Štoviše, u cijeloj ovoj regiji, izuzev dalje sjevernije Poljske i baltičkih zemalja, Hrvatska je najlojalniji saveznik Washingtona. Kada pak govorimo o Kini onda je nemoguće ne spomenuti Washington koji zauzima sve tvrđi anti-kineski stav te aktivno nastoji spriječiti širenje kineskog (primarno ekonomskog) utjecaja na Europu. Hrvatska lojalnost američkoj politici je pak one specifične vrste koja proizlazi iz nedostatka alternative, a ne iz nekakve stvarne privrženosti. Samim time za Zagreb, bez obzira tko njime vladao u narednih 5 do 10 godina, dobro je da se Kini otvaraju vrata u cijelom okruženju - Italija, Mađarska, Srbija... manje će Hrvatska biti "sumnjiva" ako poželi napraviti isto, a ne napraviti isto moglo bi po Hrvatsku imati vrlo ozbiljne posljedice.
Ignorirati Kinu, zemlju koja polako, ali sigurno postaje najveća ekonomska sila svijeta, bila bi ekonomska samoubilačka politika. Nalazimo se u posebnom trenutku kada europske zemlje moraju iz vlastitog interesa pokazati neposlušnost prema SAD-u (upravo danas Trump je najavio 11 milijardi USD tarifa protiv EU). Kina je definirala gdje mora pojačati svoj utjecaj da bi se isti osjetio i na zapadu Europe - riječ je o bivšem socijalističkom bloku koji više nije socijalistički, no slobodno se može argumentirati da nije niti Kina.
Hrvatska će, kao i ostatak Europe, već ove godine morati razmišljati kako da zadrži korak s budućnošću i početi konkretne pripreme za implementaciju 5G telekomunikacijske mreže. Kina je tu najpovoljniji igrač koji se ujedno nada da će baš ovo pitanje biti prekretnica preko koje će se njihov utjecaj u Europi pojačati do jedne znatno veće razine. SAD po svaku cijenu želi spriječiti ulazak visoke kineske tehnologije na strateška mjesta jer od tamo će je se teško "protjerati". Dakako, govorimo o slučaju kineskog giganta Huawei koji, kako se vidi, dobro se prodaje i po Hrvatskoj.
Europa će uskoro odlučiti, na svojim najvišim instancama, kojim će putem krenuti, a čak i da povremeno uvaže pokoji američki zahtjev, Kinu neće moći ignorirati.
Što se Hrvatske tiče, ministar financija Zdravko Marić rekao je danas u razgovoru s novinarima kako očekuje pozitivne rezultate od summita. Na pitanje vjeruje li da je osnovna svrha summita omogućiti Kini veći ekonomski prodor u Europu, kaže diplomatski kako "16+1" summit "nije ništa novo" te kako će Hrvatska u narednim danima biti "medijska zvijezda" zbog istog. Novo nije, ali je drugačije - nemoguće je u istom kontekstu promatrati primjerice summit u Varšavi iz 2012. i ovaj predstojeći u Dubrovniku. Iako ne tako davno svijet je bio dosta drugačiji te 2012. godine. Danas imamo Trumpovu administraciju koja će sve napraviti da zaustavi jačanje Kine u Europi - iako će možda svojim potezima prouzročiti upravo suprotan učinak! Dakako, Trump u isto vrijeme priča o nekakvom kolosalnom trgovinskom sporazumu s Kinom, no to će vjerojatno biti samo odgoda daljnjeg trgovinskog rata - drugim riječima, jako teško da će se Washington i Peking dogovoriti oko pitanja kao što je 5G tehnologija ili pak kineski Novi put svile.
Novinari su postavili Mariću još nekoliko pitanja iz iste vreće, uključujući i smatra li da se zapadne EU zemlje protive kineskim investicijama. On ističe kako nekoliko zapadnih zemalja aktivno surađuje s Kinom (talijanski primjer već dobro služi?) te navodi: "Mi smo sastavni dio EU-a i članica, što nam ne isključuje da surađujemo s bilo kojim partnerom s kojime možemo izgraditi ekonomske odnose na principu da su važeći i za EU".
Kada je pak riječ o kineskim investicijama zapadna Europa ne bi smjela izustiti niti riječi - Francuska, Njemačka, Britanija, oni se još i najviše guraju da se domognu kineskih investicija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
