Nakon sloma enklava kod Damaska i Homsa, jedini preostali teritorij militanata bez direktne vanjske podrške su Idlib i Južna Sirija. Doduše, u Idlibu niču turske baze i očigledna je njihova sve jača podrška vrlo šarenom društvu vojnih grupa, ali još je nejasno koliko bi se Turska vojno suprotstavila napadu Sirijske vojske. S druge strane, pomoć Jordana i SAD-a davno je prestala za militantne Slobodne sirijske vojske na jugu. Riječ je o dijelovima pokrajina Daraa i Quinetra, koje su davno van kontrole vlade u Damasku. Upravo je u gradu Daraa zaiskrio plamen revolucije, a i dan danas je ovo još jedino područje gdje nije došlo do dominacije islamističkih grupa. 
Početak revolucije
Sve je počelo davne 2011. godine, u osvit rata. Petnaestak mladića je 06. ožujka uhićeno u Darai zbog grafita u kojima se tražilo pad režima. Trinaestogodišnji dječak Hamza al-Khateeb je mučen i ubijen. To je potaknulo prve proteste 15. ožujka, što je potaknulo i izlazak snaga sigurnosti na ulice. Tražili su prestanak korupcije, nepotizma,odnosno diktature Bashar al-Assada. Prema aktivistima, sljedećih dana otvorena je vatra na protestante, a prolila se i prva krv. Poginulo je sedam policajaca i četiri civila. Protesti tisuća ljudi su unatoč tome nastavljeni, a uskoro je zapaljena sudnica, podružnica vladajuće stranke Ba'ath te još nekoliko objekata povezanih s vladajućim krugovima. Nastavljaju se i nemali gubici života na obje strane. Situacija je izbjegla kontroli, a val protesta proširio se po cijeloj zemlji.
Krajem travnja počinje operacija Sirijske vojske s ciljem gušenja pobune i odstranjivanja oružanih grupa. Trajala je jedanaest dana, a uključivala je preko 6000 vojnika, tenkove i helikoptere, snajperiste na krovovima. Temeljito su očišćene ulice grada od protestanata, uhićeno preko 1000 ljudi, a izgubilo je živote 244 civila, uključujući i djecu te osamdesetak vojnika.
Pobunjeničke ofenzive
No, tu nije bio kraj. Nesigurnosti i napetost u gradu Daraa i pokrajini općenito je nastavljena, a u lipnju je osnovana Slobodna sirijska vojska (FSA) od odbjeglih vojnika Sirijske vojske. Oružana pobuna je intenzivirana od studenog 2011. Protesti su prerasli u otvoreni oružani sukob, a napadi pobunjenika su nastavljeni u okolici. S vremenom su vladine snage gubile sve više teritorija u zaleđu i bile žrtve zasjeda.
Sirijska vojska je 2012. poduzela ofenzivu s ciljem vraćanja dijela pokrajine, no nije uspjela eliminirati pobunjenike. Štoviše, već u travnju 2013., FSA poduzima nove napade, zauzevši nekoliko velikih vojnih baza kao i gradova, te značajan potez uz jordansku granicu. Odsječen je i sam grad Daraa, no Sirijska vojska je povratila autocestu nakon uspješne protuofenzive na grad Khirbat Ghazalah. To nije obeshrabrilo pobunjenike koji su te godine nastavili polagano osvajanje pokrajine, zauzevši čak 70 % njene površine. Do grada Daraa i dan danas vodi tek uski pojas uz autocestu.
Početkom 2014., različite formacije FSA udružuju se u Južni Front, uz veliku podršku SAD-a i Jordana. Istovremeno, u pokrajini Quinetra pobunjenici FSA i Al Nusre (današnji HTS) pokreću 2014. godine veliku ofenzivu s kojom zauzimaju 80% teritorija i gotovo cijelu granicu s okupiranom Golanskom visoravni. Na krilima te pobjede, FSA nastavlja uspjehe i u provinciji Daraa, osvajajući značajan grad al-Harrah i još nekoliko vojnih baza. U siječnju 2015. pada i Al-Shaykh Maskin, a u lipnju kreće i velika ofenziva u istočnom dijelu pokrajine te susjednoj pokrajini al-Suwaydi.
Potaknuti tim pobjedama, kao i velikim porazom vladinih snaga u Idlibu i istočnoj Siriji u proljeće 2015., Južni front odlučuje zadati konačni udarac Sirijskoj vojsci. U ljeto 2015. pokreće operaciju Južnjačka oluja. No, za razliku od Idliba, taj napad je u potpunosti podbacio i zadao velike gubitke napadačima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
