Dok traju sukobi na Kavkazu, zaoštravaju se napetosti između Francuske i muslimanskih zemalja (naročito Turske), novi lockdown uvodi se diljem Europe, a svijet nervozno čeka neizvjesne američke predsjedničke izbore, jedna vijest prošla je poprilično "ispod radara", a i još štošta je prošlo ispod stvarnih radara u kontekstu te priče... Riječ je o velikom zračnom napadu ruskih snaga na militante u Idlibu početkom ovog tjedna.
Može zvučati kao gotovo protokolarna vijest, ali u ovom slučaju nije. Aktivna faza rusko-sirijske ofenzive na sjeverozapadu Sirije već je mjesecima u hibernaciji stoga svaki napad ovakve vrste, a naročito ovakve magnitude, nedvojbeno s ispaljenim raketama ispaljuje i određene političke poruke.
Bio je to velik i silovit zračni napad koji je militante uhvatio nespremne. Imajući u vidu konture dogovora Putin-Erdogan (s početka ove godine) oko sudbine Idliba militanti su očekivali da će biti na vrijeme obaviješteni ako ovakvo što slijedi, bar koju minutu ranije da se stignu skloniti...
Da pripadaju nekoj od najžešćih skupina kao što su ISIL i Al-Qaeda u Siriji (koja je do sada promijenila već brojna imena, ali ne i modus operandi) na takvo što nisu mogli računati, ali ovo nisu bili ni ISIL ni Al-Qaeda, ovo je bila baza skupine pod nazivom Failaq al-Sham. Zašto je to bitno? Zato što je riječ o jednoj od najvećih skupina koja blisko surađuje s Turskom. Drugim riječima, Failaq al-Sham je "pod turskim krilom" (ne čudi ni podatak da im je napadnuta baza udaljena svega nekoliko kilometara od turske granice).
Više od 80 mrtvih i još puno veći broj ranjenih na jedan neočekivani ponedjeljak sastavni je dio jedne priče koja je puno veća i od Idliba i od rata u Siriji. U suštini ovo je direktna politička poruka Vladimira Putina turskom predsjedniku Recepu Erdoganu.
Je li riječ o izazivanju, provokaciji? Čak i nije. Riječ je o "udaranju sa strane" kao kada iskrivljeni komad željeza nastojite dovesti ponovno u ravninu. Na taj način i Putin nastoji Erdogana dovesti natrag u "ravninu" u trenutku dok ovaj pokazuje neke napoleonske sklonosti i ambicije. Naime, kada pogledamo gdje se Turska sve upliće u ovom trenutku - Sirija, Cipar, Grčka, Gorski Karabah... sve su to zone direktnog ruskog interesa. Jasno, mogli bismo stvar sagledati i iz turske geopolitičke pozicije te konstatirati kako se ruski interes nalazi svuda oko nje, a ona sada agresivnim potezima želi probiti taj obruč.
Ali to nije obruč koji se oko Turske steže i to Turska zna. To je obruč kojeg Erdogan želi odbaciti i oko sebe raširiti kako bi tursko područje djelovanja bilo veće i utjecajnije.
Rusko-turska prisilna "suradnja", ako je još uvijek možemo tako nazvati, možda je i najfascinantnija pojava na geopolitičkoj sceni zadnjih nekoliko desetljeća. Imamo dvije sile - koje iza sebe...
Može zvučati kao gotovo protokolarna vijest, ali u ovom slučaju nije. Aktivna faza rusko-sirijske ofenzive na sjeverozapadu Sirije već je mjesecima u hibernaciji stoga svaki napad ovakve vrste, a naročito ovakve magnitude, nedvojbeno s ispaljenim raketama ispaljuje i određene političke poruke.
Bio je to velik i silovit zračni napad koji je militante uhvatio nespremne. Imajući u vidu konture dogovora Putin-Erdogan (s početka ove godine) oko sudbine Idliba militanti su očekivali da će biti na vrijeme obaviješteni ako ovakvo što slijedi, bar koju minutu ranije da se stignu skloniti...
Da pripadaju nekoj od najžešćih skupina kao što su ISIL i Al-Qaeda u Siriji (koja je do sada promijenila već brojna imena, ali ne i modus operandi) na takvo što nisu mogli računati, ali ovo nisu bili ni ISIL ni Al-Qaeda, ovo je bila baza skupine pod nazivom Failaq al-Sham. Zašto je to bitno? Zato što je riječ o jednoj od najvećih skupina koja blisko surađuje s Turskom. Drugim riječima, Failaq al-Sham je "pod turskim krilom" (ne čudi ni podatak da im je napadnuta baza udaljena svega nekoliko kilometara od turske granice).
Više od 80 mrtvih i još puno veći broj ranjenih na jedan neočekivani ponedjeljak sastavni je dio jedne priče koja je puno veća i od Idliba i od rata u Siriji. U suštini ovo je direktna politička poruka Vladimira Putina turskom predsjedniku Recepu Erdoganu.
Je li riječ o izazivanju, provokaciji? Čak i nije. Riječ je o "udaranju sa strane" kao kada iskrivljeni komad željeza nastojite dovesti ponovno u ravninu. Na taj način i Putin nastoji Erdogana dovesti natrag u "ravninu" u trenutku dok ovaj pokazuje neke napoleonske sklonosti i ambicije. Naime, kada pogledamo gdje se Turska sve upliće u ovom trenutku - Sirija, Cipar, Grčka, Gorski Karabah... sve su to zone direktnog ruskog interesa. Jasno, mogli bismo stvar sagledati i iz turske geopolitičke pozicije te konstatirati kako se ruski interes nalazi svuda oko nje, a ona sada agresivnim potezima želi probiti taj obruč.
Ali to nije obruč koji se oko Turske steže i to Turska zna. To je obruč kojeg Erdogan želi odbaciti i oko sebe raširiti kako bi tursko područje djelovanja bilo veće i utjecajnije.
Rusko-turska prisilna "suradnja", ako je još uvijek možemo tako nazvati, možda je i najfascinantnija pojava na geopolitičkoj sceni zadnjih nekoliko desetljeća. Imamo dvije sile - koje iza sebe...
