Iranska crnomorska politika: Je li vrijeme za novi pokušaj proboja?

Islamska Republika Iran od 1979. godine u svojoj vanjskoj politici samo je sporadično nastojala uspostaviti bliže odnose sa zemljama u širem crnomorskom području. Iran je prvi put predložio ambiciozne planove za njegovanje političkih, trgovinskih, energetskih i prometnih odnosa nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. U odnosu na Tursku, Ukrajinu i zemlje Južnog Kavkaza, napori Irana da kontinuirano komunicira bili su usredotočeni na uzajamno korisnu energiju, transport, trgovinu i ulaganja. U odnosu na države članice EU poput Rumunjske i Bugarske, odnosi su duboko ukorijenjeni u složenim odnosima Irana s EU u cjelini. U odnosu na Rusiju, iranska agenda je puno šira: iransko-ruski odnosi proširili su se od 1991. godine, od kupnje oružja do zajedničkih programa za regionalne infrastrukturne projekte, i tijekom godina Iran je čak Rusiju nazvao "strateškim partnerom".

Tijekom posljednjih 30 godina Iran je postigao iskorak u izgradnji odnosa sa crnomorskim zemljama, ali stvarnost je takva da njegova klimava predanost izgradnji dubljih veza sa sjevernim susjedima, s izuzetkom Rusije, značajno prati iranski potencijal u regiji. Stalni sukob Irana sa Sjedinjenim Državama, njegova ideološka zaokupljenost napredovanjem i utjecajem na arapske zemlje i njegova postupna, ali očita predaja ruskoj hegemoniji učinili su regiju Crnog mora političkim pitanjem od sekundarnog značaja za donositelje odluka u Iranu.