Mnogi bi ovih dana mogli povući takvu komparaciju, usporediti današnje stanje u SAD-u s danima njemačke Weimarske Republike, države koja je nastala nakon Prvog svjetskog rata, u kojoj je demokracija srušena i iz koje je nastao Hitlerov zloglasni Treći Rajh. Mnogi će povući komparaciju, iako nerijetko potaknutu vlastitim političkim preferencama. Neki će rado konstatirati da je situacija u Americi danas i gora no što realno jest kako bi pritom dali više na važnosti ovoj ili onoj političkoj snazi.
Do trenutka Trumpovog odlaska s vlasti neki politički komentatori bili su voljni konstatirati da je SAD već duboko zagazio u "fašizam" ne bi li na taj način dodatno potencirali važnost tranzicije vlasti. Neki od njih danas stvari prikazuju na način kao da je cijela Amerika 20. siječnja instant prešla iz jedne stvarnosti u jednu sasvim drugu, iz potpunog mraka u apsolutno svijetlo. Gotovo istu stvar tvrdit će i druga strana argumentirajući da je dolazak Bidena trenutak američke propasti i prelazak u onaj drugi "izam", komunizam. Jasno da je ovakva interpretacija današnje Amerike nerealna, bez obzira s koje strane dolazi.
No, što je onda "realno"? Ima li gore navedena komparacija nekih uporišta koja bi se mogla objektivno argumentirati? Donekle i ima. Američko političko nasilje na ulicama sugerira puno toga i govori nam puno toga o stanju američke republike. Ono što možemo vidjeti je i to kako neke vrlo opskurne skupine u kratkom roku postaju brojne i utjecajne. Stanje u SAD-u po tom pitanju još je u neku ruku kaotično, još uvijek se ne može reći koje će radikalne političke skupine postati općepoznate i dominantne. Za sada ih je dosta, a neke se još uvijek "traže", nemaju posve ucrtane ciljeve i stavove, no to ionako dolazi kroz daljnju fragmentaciju i pozicioniranje.
To valja istaknuti i u kontekstu podsjetnika na naciste u Njemačkoj. Naime, nacisti, iako ih danas pamtimo kao gospodare genocidnog Trećeg Rajha koji su odveli Njemačku i svijet u najkrvaviji sukob u ljudskoj povijesti, zapravo su dugi niz godina u Njemačkoj bili poprilično opskurna skupina, svakako ne sila od koje bi se strahovalo da je na rubu preuzimanja kontrole nad zemljom. Čak i Hitlerov Münchenski puč 1923. još se nije percipirao kao presudni događaj.
Iz te opskurnosti nacisti, uz sav napor (a nije da ga nisu ulagali), nisu mogli jednostavno uskočiti na vlast. Moralo se dogoditi nešto što bi ih katapultiralo do takve pozicije. Naravno, dogodila se ogromna ekonomska kriza koju su tadašnje njemačke vlasti krajem 20-ih godina očajnički pokušavale sanirati strogim mjerama štednje. To je dovelo do radikalizacije ne samo političkih opcija već i do samog naroda. Odjednom je industrijski najrazvijenija zemlja svijeta bila pred situacijom da je spremna prihvatiti i ekstremne političke pravce ako ...
Do trenutka Trumpovog odlaska s vlasti neki politički komentatori bili su voljni konstatirati da je SAD već duboko zagazio u "fašizam" ne bi li na taj način dodatno potencirali važnost tranzicije vlasti. Neki od njih danas stvari prikazuju na način kao da je cijela Amerika 20. siječnja instant prešla iz jedne stvarnosti u jednu sasvim drugu, iz potpunog mraka u apsolutno svijetlo. Gotovo istu stvar tvrdit će i druga strana argumentirajući da je dolazak Bidena trenutak američke propasti i prelazak u onaj drugi "izam", komunizam. Jasno da je ovakva interpretacija današnje Amerike nerealna, bez obzira s koje strane dolazi.
No, što je onda "realno"? Ima li gore navedena komparacija nekih uporišta koja bi se mogla objektivno argumentirati? Donekle i ima. Američko političko nasilje na ulicama sugerira puno toga i govori nam puno toga o stanju američke republike. Ono što možemo vidjeti je i to kako neke vrlo opskurne skupine u kratkom roku postaju brojne i utjecajne. Stanje u SAD-u po tom pitanju još je u neku ruku kaotično, još uvijek se ne može reći koje će radikalne političke skupine postati općepoznate i dominantne. Za sada ih je dosta, a neke se još uvijek "traže", nemaju posve ucrtane ciljeve i stavove, no to ionako dolazi kroz daljnju fragmentaciju i pozicioniranje.
To valja istaknuti i u kontekstu podsjetnika na naciste u Njemačkoj. Naime, nacisti, iako ih danas pamtimo kao gospodare genocidnog Trećeg Rajha koji su odveli Njemačku i svijet u najkrvaviji sukob u ljudskoj povijesti, zapravo su dugi niz godina u Njemačkoj bili poprilično opskurna skupina, svakako ne sila od koje bi se strahovalo da je na rubu preuzimanja kontrole nad zemljom. Čak i Hitlerov Münchenski puč 1923. još se nije percipirao kao presudni događaj.
Iz te opskurnosti nacisti, uz sav napor (a nije da ga nisu ulagali), nisu mogli jednostavno uskočiti na vlast. Moralo se dogoditi nešto što bi ih katapultiralo do takve pozicije. Naravno, dogodila se ogromna ekonomska kriza koju su tadašnje njemačke vlasti krajem 20-ih godina očajnički pokušavale sanirati strogim mjerama štednje. To je dovelo do radikalizacije ne samo političkih opcija već i do samog naroda. Odjednom je industrijski najrazvijenija zemlja svijeta bila pred situacijom da je spremna prihvatiti i ekstremne političke pravce ako ...
