Faza pseudo-pregovora i uvod u još veći rat: Moskva priprema nove operacije dok čeka na moguće američko povlačenje i potpuno europsko preuzimanje ukrajinskog vojnog opstanka
Ruski predsjednik Vladimir Putin i američki predsjednik Donald Trump nedavno su vodili višesatni razgovor o temi rata u Ukrajini te mogućnostima postizanja prekida vatre. Iako su mnogi optimistično priželjkivali da bi upravo ovaj razgovor mogao otvoriti put prema miru, zasad se čini da konkretna prekretnica nije postignuta. Izvještaji Wall Street Journala navode kako je Trump tijekom konferencijskih poziva s europskim liderima ustvrdio da Putin ne odustaje jer vjeruje da još uvijek može ostvariti dobitak na terenu. Takav zaključak možda je potvrdio ono što se na europskoj strani već duže vremena sumnjalo: Kremlj nema namjeru zaustaviti rat u ovom trenutku ako time riskira gubitak ili kompromis koji smatra neprihvatljivim. U konačnici, učvršćuje se dojam da mir nije tako blizu, a da bi mirovni pregovori, ako se uopće nastave, mogli potrajati još neko vrijeme ili se pak odgoditi do daljnjega.
Istodobno, izvori govore kako je Trump europskim liderima ranije obećavao da bi mogao uvesti dodatne sankcije protiv Rusije ukoliko Putin ne pristane na prekid vatre. No ti su se stavovi promijenili gotovo u roku od jednog dana. Nakon dvosatnog razgovora s Putinom, Trump je, prema istim izvorima (NYT i drugi), promijenio retoriku i odlučio zasad ne uvoditi nove sankcije. Umjesto toga, naglasio je da želi nastaviti s pregovorima na nižim razinama između Rusije i Ukrajine, pri čemu se kao moguće mjesto razgovora spominje Vatikan. Europljani, a osobito predsjednik Francuske Emmanuel Macron i njemački kancelar Friedrich Merz, pokušali su tu priliku iskoristiti kako bi uvjerili Trumpa da zadrži pritisak na Moskvu. No čini se da je Kremlj uspješno odgodio daljnje američke sankcije, barem privremeno, a Trump je istaknuo kako nije sklon "neuvjetovanom" prekidu vatre.
Kad se promatra aktualna američka politika, mnogi zaključuju da je Trump zapravo oduvijek više naginjao strategiji prema kojoj bi europski saveznici trebali snositi veći teret u pomaganju Kijevu. U nekim je izjavama otvoreno naglasio da "to nije njegov rat", aludirajući na to da bi se Europa trebala sama suočavati s ruskim ambicijama u Ukrajini. Ako se pokaže da je Bijela kuća spremna postati pasivnija u ovom sukobu, jasno je da bi se dinamika itekako promijenila. Rusija bi mogla procijeniti da slabljenje američke potpore otvara prostor za daljnje ofenzivne akcije, osobito ako Europa ne uspije koordinirati snažnije i učinkovitije mjere pomoći Ukrajini. Iako Europska unija pokušava pojačati sankcijski pritisak na Rusiju, otvoreno je pitanje može li to ozbiljno poljuljati ruske planove. Naime, od 2022. godine Rusija se već naviknula živjeti s visokim stupnjem sankcija, a njezino je gospodarstvo, uz određene prilagodbe, opstalo.
Prema mnogim "stručnjacima" Rusija je do sad već trebala potpuno bankrotirati, a njena ekonomija se urušiti. Ispada da dotičnima kronično nedostaje doza objektivnosti u tim analizama kojih se tijekom ratnih godina itekako nagomilalo.
Ako bi se pak ispostavilo da se Sjedinjene Države doista žele distancirati se od Ukrajine na način da njezina obrana postane isključivo "europska stvar", na djelu bi mogli vidjeti ubrzano pregrupiranje odnosa u ovom sukobu. Pitanje je, naravno, je li to uopće izgledno. Trump je tijekom kampanje i mandata dao brojne, često i kontradiktorne izjave. S jedne strane, slao je oštre poruke kako bi mogao pojačati sankcije Rusiji. S druge strane, više puta je naglasio da želi velike poslove i gospodarsku suradnju s Rusijom, posebice u sektorima energetike i ruda. Moguće je da u ovom trenutku samo taktizira, mjereći dobit i rizik. Pa ipak, europski lideri – barem prema informacijama koje su procurile u medije – sve su spremniji na opciju da će glavni teret podrške Kijevu uskoro pasti na njihova leđa.
S obzirom na to, nije teško zamisliti da bi se pregovori, koji se često planiraju i odgađaju, mogli naći u slijepoj ulici. Istanbul je prošlog tjedna bio poprište nižerangiranih pregovora, Putin sam nije došao, nego je poslao predstavnike koji su samo ponovili stare zahtjeve. Ako se takav pristup nastavi, a istodobno izostane konkretan američki pritisak, malo je vjerojatno da će Kijev biti spreman napraviti značajne ustupke. Europljani su ovog puta nastojali zauzeti odlučniju poziciju, pa su najavili nove sankcije i prijetnje da bi se ruska nafta i bankovni transferi mogli dodatno ograničiti. Ipak, realnost je da snažnije sankcioniranje nosi i rizike za europsko gospodarstvo, a dosadašnja praksa pokazuje da Kremlj ne popušta lako pred takvim mjerama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
