Cijeli rat na jednu kartu: Što ako ne bude ukrajinske protuofenzive? Strah od takvog scenarija sad se širi i Washingtonom

Ukrajinski borci na ključnim istočnim točkama - u Marinki, Avdivki, Bahmutu i drugim žarištima koja zbog rovova podsjećaju na front iz Prvog svjetskog rata - uspjeli su izdržati zimu koja nije popuštala, naročito ne po pitanju ruskih napada. Iako je izgledalo da je ukrajinska obrana Bahmuta, najvećeg žarišta, nemoguća, dogodilo se upravo to. Da, linije su se dosta promijenile. Ruske snage danas kontroliraju veći dio strateški važnog grada nego na početku zime. Ali kako to da ukrajinske snage izdržavaju toliko dugo? Jedna od glavnih motivacija im je vjerovanje da velika protuofenziva stiže. Kad? Nitko od njih ne zna, ali znaju da dolazi.

No, pitanje je koliko će njih uopće doživjeti istu. Jer gubici na istočnom frontu su poprilično enigmatični. Nemoguće je vjerovati ni ruskim ni ukrajinskim brojkama, ali bez obzira koliko oni nastojali protivničke gubitke učiniti većima, a svoje manjima, jedini je zaključak da se na istoku Ukrajine itekako gine.

U razrušenim gradovima i artiljerijom izbušenim poljima posvuda su ničije zemlje. Ruske snage, među kojima se od intenziviranja borbe na istoku posebno istaknula Wagner privatna, zapravo plaćenička vojska, gotovo su stalno u napadu, barem ako je riječ o žarištima (na drugim mjestima i oni drže defenzivne položaje). Ukrajinci se brane iznad skoro svih očekivanja te teško prepuštaju svaki metar teritorija Rusima. Uz to ukrajinske snage provele su zimu uvježbavajući korištenje zapadne vojne opreme.

Ali dok traje obuka na Bradley vojnim...