Analiza - pred povijesnom prekretnicom: Nakon oružja Kijev ostaje i bez američke obavještajne potpore, Zelenski popušta, ali u Europi raste histerija - protiv koga bi EU ratovala? Rusije i Amerike možda?

Zelenski je pružio snažan otpor prema američkom zahtjevu da se što brže pokrenu mirovni pregovori s ciljem okončanja rata u Ukrajini. No, u svega nekoliko dana - točnije od dramatičnog sukoba Zelenski VS Trump u Ovalnom uredu u petak - američki pritisak na Kijev je znatno porastao. Prvo su objavili da prekidaju svu daljnju vojnu potporu za Ukrajinu što je odmah rezultiralo brzom reakcijom ukrajinskog predsjednika koji je rekao da je spreman pregovarati, ali i potpisati sporazum s Amerikom o eksploataciji ukrajinskih minerala.

Izgleda da je otpor uspješno načet i ne bi imalo smisla popuštati sad, sve dok konkretni pregovori zaista i ne krenu, a kako se čini Trumpova administracija i ne popušta. Naime, iako je isporuka oružja vrlo bitna, ono što je za ukrajinsku borbenu sposobnost protiv ruske vojske možda još i važnije je američka obavještajna potpora koja je od početka rata bila intenzivna. Teško je uopće dovoljno naglasiti važnost obavještajne potpore - ona, u svom robusnom izdanju, predstavlja esencijalni faktor samog pokretanja ukrajinske vojske i njene uspješnosti.

To znaju u Kijevu, to znaju i u Washingtonu - i zato su sad poručili Ukrajincima da se obavještajna potpora, kao i ona koja se tiče slanja oružja, odmah prekida.

Tako je Zelenski, u svega nekoliko dana, ostao bez dvije ključne komponente za vođenje rata. Što mu preostaje? Može, dakako, uzdati se isključivo u Europu, ali i on je svjestan da je to iznimno riskantan potez. Nadalje, ne može ni očekivati da je ovo kraj američkog pritiska. Sigurno i nije. Trump je, čini se, detaljno posložio plan po pitanju što želi od Ukrajine i zašto želi, a to znači da će upirati sve snažnije.

Mnogi se pitaju koja je točna agenda Trumpa? Što on dobiva iz svega toga? Puno. Oni koji to ne mogu prepoznati (ili ne žele) svoje analize svode na infantilne zaključke da je Trump "ruski čovjek", što ne može biti dalje od istine. To što se njegove odluke sad poklapaju s određenim ruskim interesima je, vjerovali ili ne, skoro pa puka slučajnost.

Trump kroz posredništvo za mir vidi vlastiti veliki ulazak u Ukrajinu i dolazak do iznimno važnih zemnih metala koji su za američku ekonomiju neophodni. Kina, glavni rival, ima puno tih minerala i ako se SAD ne osigura definitivno će izgubiti bitku za tehnološkom dominacijom 21. stoljeća (u nekim područjima već i gubi).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.