X
Akcija: 1-godišnja pretplata za  75 €   50 € !
Akcija je ograničena - traje do isteka vremena ili do isteka paketa!
Preostalo paketa: 5 od 5
Preostalo vremena: 00:56:16
Akcija traje do 20:00 po zagrebačkom vremenu.
Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Analiza: Je li počeo veliki rat o kojem se priča godinama? Houthiji su još jedna neuništiva prednja linija šire strategije Teherana, htjeli su ovo, uvukli su SAD u rat da bi im vojnici bježali s Bliskog istoka kao pred talibanima u Afganistanu

PIŠE: | Foto: Houthi na ulicama glavnog grada Sanaa noć nakon američkog i britanskog napada, 12. siječnja 2024. (izvor: Reuters / Guliver Image)
Objavljeno:

Dogodilo se ono što se već danima i tjednima očekivalo - SAD je pokrenuo napad na Jemen ciljajući njihove Houthi snage. Kako to Washington obično voli činiti u 21. stoljeću, poveli su sa sobom i manjeg partnera u agresiji, a to je još jednom Britanija koja izgleda kao da je jedva dočekala da ponovno bude dio "akcije" u neposrednoj američkoj sjeni.

I dok Tomahawk rakete prodiru u noćno nebo iznad Crvenog mora i juga Arapskog poluotoka, ovo donekle podsjeća na agresiju prije više od desetljeća, ali u Mediteranu. U napadu na Libiju 2011. Americi i Britaniji priključila se i Francuska koju je u to vrijeme vodio Nicolas Sarkozy. Sramotan potez za Francusku, a hoće li Emmanuel Macron ponoviti tu sramotu? Vidjet ćemo uskoro. No, tu neke sličnosti prestaju jer napad na Libiju bio je čisto iživljavanje od strane tadašnje megalomanske politike koja je odlučila milom ili silom preurediti kompletnu političku stvarnost Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, odnosno arapskog svijeta. Nisu postigli puno osim kaosa i prevrata nakon prevrata (primjerice u Egiptu). Napad na Jemen drugačiji je u smislu da Jemen nije sam, Houthiji nisu sami kao što je bila libijska zelena vojska. Houthiji su vrlo bliski saveznici Irana, a do sad se potvrdilo da sama deklaracija "iranski saveznik" najčešće označava neuništivost.

Jasno, svi iranski saveznici su u širem geopolitičkom rezoniranju Teherana zapravo prednje linije obrane samog Teherana, Irana, ali još i više - iranske revolucije iz 1979. koja nikad nije zamišljena kao nešto što bi se stvaralo i odvijalo samo u jednoj naciji.

Što se dosadašnje neuništivosti tiče, to su objektivne činjenice. Sve prednje ispostave iranske strategije bile su na ovaj ili onaj način napadnute - i iz svih napada izlazile su još snažnije.

2006. godine Izrael je imao itekako veliku volju srušiti i posve eliminirati Hezbollah. Ne samo da nisu uspjeli već su pretrpjeli i direktan vojni poraz u taktičkom smislu, a Hezbollah se nakon toga "okitio" unikatnim ordenom - postali su jedina oružana snaga koja je odbacila izraelsku vojsku na bojnom polju, a to nije pošlo za rukom ni puno većim zemljama poput Sirije, Jordana, Egipta... Naravno, u pozadini je uvijek bio Iran i Hezbollah je kroz Iran postao ta snaga koje se Izrael i dalje najviše boji.

Jedan od većih saveznika Irana je Sirija na čelu s predsjednikom Basharom al-Assadom. Neposredno nakon uništenja Libije i Gaddafija koji zapravo nigdje nije imao konkretne i snažne saveznike, SAD i saveznici krenuli su s namjerom uništenja Sirije. Krenuli bi i u direktnu vojnu intervenciju da im na put nije stala Rusija koja je i sama vojno ušla u Siriju. Umjesto toga Zapad i njihovi bliskoistočni saveznici (Turska i zaljevske monarhije) pokrenuli su veliku kampanju naoružavanja islamističkih militanata. Rat je u aktivnoj fazi potrajao cijelo desetljeće, izginule su stotine tisuća ljudi. No, Sirija nije slomljena. Izašla je iz rata snažnija, a - ironično po inicijalne ambicije - tijekom rata još je i dodatno ojačao Hezbollah koji je aktivno ratovao na strani Damaska.

Nadalje, "zahvaljujući" ratu u Siriji sad su tamo i razne iranske skupine koje su dobile još čvršća uporišta. Rat je tu pogodovao Iranu, baš kao što je itekako pogodovao i onaj američki u Iraku. Podsjetimo, jedan od najvećih iranskih neprijatelja bio je Saddam Hussein koji je kroz skoro cijele 80-e vodio iznimno brutalan rat protiv Irana. No, tog neprijatelja je, ponovno vrlo ironično, Iranu uklonio upravo SAD pokrenuvši invaziju na Irak 2003. godine (i uskoro srušivši Saddama koji je zatim pogubljen).

Naravno, zadnje što je Washington želio postići u Iraku je ojačati Iran, ali izgleda da nisu razmišljali dovoljno daleko iako su neke stvari bile vrlo jasne. Naime, Irak je većinski šijitska zemlja, a šijiti su za vrijeme Saddama bili potlačeni (kao i Kurdi). Moglo se očekivati da će padom Saddama znatno ojačati šijitska većina, što se i dogodilo. SAD je mislio, naivno, da će njihov utjecaj u Bagdadu nadjačati iranski. To je bio veliki analitički promašaj Busheve administracije koji će SAD kasnije godinama pokušavati "ispraviti" kojekakvim vojnim akcijama (u neku ruku i pojava ISIL-a upotrijebljena je za promjenu stvarnosti u Iraku, ali nije prošlo).

Irak danas vrvi pro-iranskim milicijama koje su na snažniji ili labaviji način sve koordinirane iz Teherana i sad bi mogle krenuti silovito u napade na američke preostale lokacije u Iraku. Koliko SAD stvarno ima vojnika u Iraku teško je reći, ali vjerojatno više od brojki koje javno deklariraju. Iran vjerojatno ima točnije brojke od onih s kojima izlazi Pentagon na novinskim konferencijama. No, gdje god da se američka vojska nalazi u Iraku sad bi mogla doći na metu napada.

Američka vojska pokušala je na razne načine spriječiti daljnje jačanje pro-iranskih skupina u Iraku, no čini se da nakon svakog napada ovi bivaju sve brojniji i snažniji.

To je lekcija koju Washington nikad nije do kraja naučio. Napadima izazivaju prkos koji ujedinjuje i njihove neprijatelje čine odlučnijima. Ni američki saveznici ne uče previše - Izrael je tako prije stotinjak dana krenuo u brutalnu osvetničku kampanju uništavanja Pojasa Gaze s namjerom da eliminiraju Hamas (još jedan prijatelj Irana, ne u mjeri kao Hezbollah, ali s jasnom linijom kontakta prema Teheranu) ne shvaćajući da će time Hamas, kao ideju i koncept, učiniti još i snažnijim. Više od tri mjeseca nakon Gaza jest uništena, ali Hamas nije.

I sad imamo Houthije. Zar SAD misli da će ovakvim napadima eliminirati pokret koji u Jemenu djeluje još od sredine 90-ih godina (kad su se zvali Božji partizani)? Zar nisu imali priliku promatrati svog novog neprijatelja u nedavnim djelovanjima? Možda je do opijata kojem u Jemenu skoro nitko ne može odoljeti (vidi: Zašto su stakleno crvene oči i ispupčeni obrazi po svuda u Jemenu?), ali rijetko kad i rijetko gdje se viđaju borci s takvom razinom odlučnosti i fanatizma kao što su jemenski Houthiji. Viđani su na ulicama glavnog grada Sanaa u tisućama, stotinama tisuća, dok su saudijski vojni zrakoplovi uokolo izvodili bombardiranja. Smrt kao da ih ne smeta previše, štoviše, kao da se najbolje osjećaju kad je ta linija između života i smrti tanka i neposredna.

Ne treba uopće sumnjati - Amerikanci i Britanci sinoć su žestoko udarili, ali Houthiji, čije žrtve još uvijek ne znamo, od jutros su i ljuti i euforični u isto vrijeme. Sad imaju priliku ratovati protiv "velikog sotone", nadimak za SAD koji su usvojili od Irana.

Napadom na njih Biden im je dao ono što su i čekali, znali da će se prije ili kasnije dogoditi. Kako će uzvratiti, mogu li uzvratiti, to je sve upitno, ali će se sada predano baviti isključivo time. Houthiji su neprijatelj koji Americi nije trebao, ali za tog novog neprijatelja mogu se zahvaliti svojem najboljem prijatelju s Bliskog istoka.

Nema više priče o tome hoće li se rat u Gazi proširiti na širi Bliski istok. Gotovo je, proširio se. Duh je izašao iz boce i neće ga se više moći vratiti.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
Ograničena akcija
AKCIJA! 1-godišnja pretplata!
 75 €  50 €  
(mogućnost plaćanja i na rate:
4.16 € mjesečno*)
*Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke).
Izaberi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Specijalna ponuda je ograničena, iskoristite je dok traje!


 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.