Ono što se dogodilo ovog vikenda sigurno će se još dugo spominjati u kontekstu bliskoistočnih sukoba - pod uvjetom da to zaista bude jedna završena priča, odnosno epizoda, a ne početak nečeg puno većeg. U noći sa subote na nedjelju, dok još nismo imali konkretne informacije, doista je izgledalo kao početak nečeg dramatičnog. No, već u nedjelju ujutro, čim se tutnjava iranskih raketa i dronova smirila, na površinu je stigla jedna posve drugačija situacija, neočekivano brzo smirivanje.
Taj iranski napad, točnije odmazda za izraelski ničim isprovocirani smrtonosni udar na iranski konzulat u Damasku, bio je nešto što se jako rijetko viđa. Silovit udar, da, sa stotinama dronova i raketa, ali danas znamo da je Iran u danima prije napada na mnoge "adrese" poslao svoje planove. Preko bliskoistočnih diplomata, koji su u ovoj napetoj situaciji poslužili kao posrednici, Iran je dojavio skoro pa sve detalje svojeg plana. Znalo se i kad će napasti i kako će napasti. Protuzračna obrana Izraela i njihovih saveznika bila je na najvišem mogućem stanju spremnosti i kad je napad počeo rušili su sve redom.
Je li baš "99%" iranskih raketa i dronova srušeno, to je sad već upitno, možda su to ipak preoptimistične brojke, ali očito da je srušen jako velik broj. Dakako, Izrael to nije odradio sam i gotovo sigurno ne bi ni uspio. Pošto se znalo da će napad uslijediti u aktivnu obranu Izraela od iranskih zračnih prijetnji uključilo se više izraelskih saveznika, prije svega SAD i Britanija koje su zadnjih tjedana i mjeseci dovele značajne protuzračne snage u regiju, mahom u Crveno more, gdje im je misija presretanje projektila i dronova koji se lansiraju iz pravca Jemena, od strane Huti pobunjenika. Nadalje, izraelski arapski bliži i dalji susjedi također su redom pomogli. Nisu niti jednom pomogli zaustaviti izraelske svakodnevne napade na Palestince u Gazi, to nikome nije palo ni na pamet, ali jesu spremno rušili iranske rakete u noći sa subote na nedjelju. Prema trenutačno dostupnim informacijama u rušenje su se uključili i Jordan i Saudijska Arabija, a možda i neki drugi.
Rezultat napada je, prema informacijama koje se daju, prošao skoro bez krvi. Nažalost gelerom je pogođena jedna 10-godišnja djevojčica u beduinskom selu u Izraelu. Zadobila je težu ozljedu glave te se i dalje nalazi u kritičnom stanju. No, i u njenom slučaju riječ je o gelerima koji su padali nakon što su izraelske protuzračne rakete presrele iransku. Drugim riječima, cilj nije bio beduinsko selo, a Iran je napravio sve da ne dođe do civilnih žrtava ciljajući isključivo izraelske vojne baze. Iste su navodno isto samo lakše oštećene, barem prema izraelskim tvrdnjama - što može i ne mora biti točno.
Proizvođači izraelskih protuzračnih sustava tvrde da su im se "užarili telefoni" koliko ih od nedjelje zovu potencijalni klijenti diljem svijeta. Jasno, ako Izrael ima vojnu tehnologiju koja je u stanju eliminirati napad ovolike magnitude (preko 200 raketa i dronova), danas je svi žele za sebe i u njoj vide veliku garanciju vlastite sigurnosti. No, naizgled spektakularne brojke ne odražavaju nužno pravo stanje jer, kako smo i rekli, Izrael i svi njihovi saveznici znali su skoro u sat kad će napad krenuti. Nadalje, Izrael nije rakete i dronove rušio sam, Amerika je tu puno pomogla s vlastitom tehnologijom i praćenjem koje je vjerojatno i superiornije od izraelskog. Sve u svemu, jako dobra reklama za izraelski PZO, ali ono što se čini nije nužno točno.
Ipak, kad se situacija rezimira, zar nije ovo velika pobjeda za Izrael? Svakako tako izgleda. U iranskoj odmazdi nije ubijen niti jedan izraelski vojnik, a u izraelskom napadu na iranski konzulat u Damasku ubijeno je više osoba uključujući dva iranska istaknuta generala.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
