Analiza - bitka za sjeveroistok i novi front: Ofenziva na Harkov bit će velika ratna prekretnica, ako je zaista počela... Jer Kijev će i manji ruski napad saveznicima prikazati kao poziv na hitnu akciju
Još je proljeće, ali nagovještava vruće ratno ljeto u Ukrajini. U ovo doba prošle godine intenzivno se govorilo o ukrajinskoj protuofenzivi. Bila je to operacija o kojoj se jako puno pričalo, ali u konačnici dogodilo se jako malo. Nije da Ukrajina nije pokrenula svoju protuofenzivu, ali pokušaj proboja kroz ruske linije jednostavno ju je zdrobio. Za te svrhe Ukrajina je dobila jako puno zapadnog oružja što je bio "pitch" (nagovor) Zelenskog koji se svodio na prodaju ideje da ako pošalju dovoljno oružja cijela ruska vojska može biti odbačena. Malo je reći da su saveznici privatno bili poprilično ljuti jer su zaključili da je Zelenski jako dobar prodavač, što bez dvojbe jest, ali akcija koju je prodavao bila je vrlo nerealna.
Dobro, nije baš ni fer ta ljutnja jer zapadne obavještajne službe imaju i same vrlo dobar uvid u stanje na ratištu, a ono često ne odgovara situaciji koja se prezentira u medijima, a naročito ne izjavama sukobljenih strana. U tom kontekstu ukrajinska strana je daleko glasnija, bar je bila prošle godine, do te mjere da su protuofenzivu toliko najavljivali da su ih njihovi sponzori na kraju i požurivali jer je došlo do nestrpljenja. Može se reći da je ista krenula prerano, što su neki u Kijevu pak zamjerili Zapadu, tvrdeći da ih se požurivanjem potkopalo, no realno, vrijeme nije moglo biti preveliki faktor. Svako daljnje čekanje učinilo bi situaciju još i težom jer Rusi nisu mirno čekali (a dobili su pregršt najave) već su se maksimalno ukopali tako da u konačnici ukrajinske snage nije bilo teško eliminirati i odbaciti.
Prošla je godina dana i sad se pak čeka ruska ofenziva, ali velika je razlika u pristupu. Rusija šuti, ništa ne najavljuju, ništa ne spominju. Sve tvrdnje o tome da će se ovog ili idućeg mjeseca dogoditi nekakva ruska ofenziva dolaze isključivo od strane Ukrajine i njenih zapadnih saveznika. Pritom ovo što se događa po Donjecku i široj okolici, gdje su Rusi zadnjih tjedana zauzeli niz naselja nakon što su preuzeli kontrolu nad strateškim gradom Avdivka, očito se ne smatra ofenzivom. Oni koji tu ofenzivu najavljuju sugeriraju da će to biti nešto znatno veće.
Postoje indicije da su informacije točne jer pojačani ruski zračni napadi na ukrajinsku kritičnu infrastrukturu, naročito energetsku, sugeriraju da Rusija "priprema" teren za takav napad, odnosno da nastoji maksimalno iscrpiti drugu stranu.
U isto vrijeme Kijev koristi svaku priliku koja se nudi, bilo da se brane ili planiraju napasti, da si osiguraju još ratnih sredstava u oružju i financijama. Naravno, dok gube teritorij to je uvijek veliki rizik jer njihovi saveznici na to mogu reagirati ili slanjem još više oružja ili pak mogu ustuknuti strahujući da za Ukrajinu nema šanse. Realno gledajući Kijev još uvijek može biti zadovoljan kako stvari stoje jer na Zapadu nekoliko ključnih aktera ne odstupa od stajališta da se Ukrajinu mora podržavati "koliko god bude potrebno" - tu prednjače Francuska i Britanija dok se kod drugih osjeća već pomalo i zamor. To je najdirektnije bilo manifestirano kod SAD-a gdje je Ukrajina već pripremljeni paket vojne pomoći u iznosu do više desetaka milijardi USD čekala mjesecima zbog sukoba u američkom Kongresu. Iako su to bili interni politički sukobi svejedno je očito da je SAD u stanju ostaviti Ukrajinu "na čekanju" u određenim situacijama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
