Oči i uši koje su 'dekapitirale' Hezbollah

Nisu poginuli na bojnom polju. Jedan po jedan, u operativnim sobama, osiguranim zgradama i onome što su trebale biti sigurne kuće u Dahiyeu – južnom predgrađu Bejruta – Hezbollahovi zapovjednici, članovi i operativci su ubijeni.

Fuad Shukr, Ibrahim Aqil, Ali Karaki, Nabil Kaouk, Mohammad Srour, Ahmed Mahmoud Wehbe. Zatim, nezamislivo: sam glavni tajnik Hassan Nasrallah. Samo nekoliko dana kasnije, njegov nasljednik, Hashim Safieddine, također je ubijen. Izrael se hvalio svojim uspjehom – eliminirajući najkarizmatičnijeg vođu otpora u zapadnoj Aziji i njegovu zamjenu u rasponu od tjedan dana.

To nisu bile kaotične ratne smrti. Bila su to proračunata ubojstva, izvršena s preciznošću – ne kroz ulične infiltracije, već kroz nadzor, presretnute signale i kompromitirane sigurnosne sustave.

Hezbollah je nekoć bio discipliniran, izoliran i gotovo neprobojan. No, godine rata u Siriji prisilile su organizaciju da dramatično proširi svoje redove kako bi održala svoju vojnu intervenciju u susjednoj državi. Yezid Sayigh iz Carnegie Middle East Centra primjetio je da je Hezbollah "prešao put od visoko discipliniranog čistunca do nekoga tko je... pustio unutra puno više ljudi nego što su trebali." Struktura koja je nekoć osiguravala njihovu sigurnost rastegnula se, ostavljajući grupu izloženijom.