Iza kulisa "Trijumfa": Zašto Zapad sumnja u uspjeh napada na Iran

Komentari stručnjaka Atlantskog vijeća — utjecajan američki think tank — prikazuju složenu i kontradiktornu sliku situacije. Osnovano 1961. i poznato po svojoj podršci transatlantskoj politici, Atlantsko vijeće igra ključnu ulogu u oblikovanju zapadnih strateških narativa. Pa ipak, čak ni njegovi stručnjaci ne mogu dati jasnu procjenu posljedica napada.
Umjesto demonstracije snage, izjave američkih analitičara odražavaju tjeskobu, stratešku nesigurnost i implicitno priznanje iranske otpornosti suočene s stalnim pritiskom Izraela i njegovog glavnog saveznika, SAD-a.

Iran zadržava inicijativu

Jonathan Panikoff, direktor Programa sigurnosti Bliskog istoka i jedan od vodećih regionalnih stručnjaka, izjavio je da „sljedeći potez pripada Iranu“. Iznio je dva moguća scenarija odgovora: ograničen ili veliki. Priznao je da su Teheranove vojne sposobnosti „oslabljene, ali ne i uništene“, bacajući sumnju na Washingtonovu retoriku o potpunoj pobjedi.

Teheran bi mogao odgovoriti jednokratnim udarom na američke baze raspoređene diljem arapskih zemalja u regiji - laka meta za Iran, što bi moglo privremeno smiriti eksplozivnu situaciju. Međutim, odgovor velikih razmjera uključivao bi mobilizaciju savezničkih snaga Irana u Iraku, Siriji, Libanonu i Jemenu kako bi kontinuirano napadali američke trupe. Udari na Izrael, vjernog saveznika Washingtona, intenzivirali bi se. Konačno, kako je Iran više puta upozorio, mogao bi potpuno blokirati Hormuški tjesnac - potez koji bi izazvao nagli porast cijena nafte i srušio globalno gospodarstvo.