Alepo je ogroman ulog u Sirijskom ratu i jedini veliki grad u kojem situacija još nije riješena. Ulozi su veliki, a po mnogima će 'majka svih bitaka' odlučiti ishod rata u Siriji, ali i posložiti odnose u regionalnoj i globalnoj areni. Zato su utihnuli gotovo svi ofenzivni frontovi Sirijske vojske izuzev polaganog napredovanja oko Damaska.
Dvije godine je situacija u Alepu bila prilično statična. Nakon početka sukoba još 2012. i prvotne inicijative pobunjenika, Sirijska vojska je u obruč dovela istočni Alepo, a jedina veza pobunjenika u urbanoj jezgri Alepa s vanjskim svijetom bila je autocesta Castello (Bitka za Aleppo, majka svih bitaka: Od opsade do obruča). Iako na dometu topništva, svejedno je opskrbna arterija koja je održavala Fatah Halab, šaroliku koaliciju pobunjenika u samom gradu. Oprobana strategija Sirijske vlade je okružiti pobunjenike u enklave i pomalo ih gušiti, a tako je i s Alepom.
No, krajem 2015. uz ruski vjetar u leđa pokrenuta je uspješna ofenziva u južnom Alepu gdje su iračke, afganistanske te pakistanske šiitske milicije uz pomoć topništva i zrakoplovstva Sirijske vojske,a sve pod združenim zapovjedništvom Iranske revolucionarne garde osvojili veliko područje s gradićima Al Eis, Hadera i Khan Toumana. U veljači je potom došlo do spajanja šiitskih enklava Nubl i Zahraa s vladinim snagama u Alepu. Otada se u gradu donekle smirila situacija. Sirijska vojska orijentirala se na zauzimanje Latakije, kao i Palmire. Usto, 'maskirovka' SDF-a koja je najavila marš na Raqqu, ali ustvari je krenula (i zauzela) Manbij je prisilila generale u Damasku da krenu u vlastiti pohod na prijestolnicu Islamske države. Taj suludi pohod doživio je potpuni fijasko.
U međuvremenu su se pobunjenici udruženi u moćni Jaish al-Fatah (JaF) snašli i pokrenuli ofenzivu u južnom, ruralnom Alepu. Na samom početku travnja, JaF je prvo zauzeo brdo Al Eis koje ima ogromni strateški značaj jer nadvisuje prostrano okolno područje, a onda dan kasnije i sam grad. I napadači i branitelji imali su izuzetno velike gubitke. Šiitske milicije krenule su nakon jakih zračnih i raketnih udara u protunapad, ali bezuspješno. Tom prilikom je srušen i jedan sirijski vojni zrakoplov.
Promatrači su uočili visoku razinu organizacije, ali i opremljenosti boraca JaF-a, a posebno Nusre kao najjače frakcije. Također, prvi put su se masovno vidjele kacige na borcima Al Nusre što je i među Sirijskom vojskom popriličan luksuz, a kamoli među islamistima i pobunjenicima. Udar na Al Eis su izvršili Inghimiasi, specijalizirane napadačke postrojbe, izvrsno opremljene i motivirane. Sam naziv i Inghimiasi znači 'oni koji jurišaju na neprijateljske linije bez namjere da se vrate živi'. JaF je potom 6. svibnja u novom iznenadnom napadu na juriš osvojio Khan Touman, sad već jako blizu samom Alepu. Konačno, 3. lipnja je Jaf pokrenuo novi napad i zauzeo važna sela Zeitan i Khalsah, također uz vrlo velike gubitke s obiju strana (186 mrtvih boraca).
Hermetičko zatvaranje Alepa
Početkom ljeta je sirijska komanda odlučila oživjeti bojišnicu kod Alepa, a vrlo očito i mnogo više od toga – riješiti zauvijek situaciju kod Alepa kao što se desilo u Damasku i Homsu. Prvi korak bio je prekinuti cestu Castello, a odabrano je područje farmi u Mallahu, ravno i otvoreno područje, kao stvoreno za Tigrove predvođene Suleil Hassanom, ponajbolje ofanzivne postrojbe Sirijske vojske. Rusko zrakoplovstvo je tjednima prije toga mekšalo obranu pobunjenika.
Napad je počeo 25. lipnja. Tigrovi su prvo zauzeli sjeverne farme, prošarane rovovima i debelo utvrđene. Pritom su odolijevali protuudarima iz redova Harakat Nour al-Din al-Zenki, jedne od najjačih pobunjeničkih grupa u Alepu, koji su unatoč značajnom islamističkom elementu primili i protuoklopne sustave TOW od strane SAD-a. Svako napredovanje Tigrova je pažljivo isplanirano i polagano izvedeno, s posebnim naglaskom na obranu od samoubilačkih napada vozilima natrpanih eksplozivom koji su znali napraviti ogromnu štetu i uzrokujući raspad obrane od siline napada. Usto, razvijena je brzo druga linije obrane, na koju bi se povlačili, a onda topništvom i zrakoplovstvom vratili na početne položaje uzrokujući velike gubitke protivnika. Na taj način su Tigrovi zauzeli i južne farme te uzvišenje Tell Jabenja, a time doveli cestu Castello pod direktnu vatrenu kontrolu.
Presijecanje ceste Castello kod farmi Mallah (s dopuštenjem Peto Lucem)
Istovremeno je s druge strane napredovala 4. mehanizirana divizija Sirijske vojske, već prije prekaljena urbanim borbama u Jobaru i ostalim predgrađima Damaska, zauzevši industrijski kompleks u Layramounu i grabeći prema velikom kružnom toku te bi ih tada dijelilo kojih 3km od Tigrova na sjeveru. 17. srpnja je konačno i fizički presječena cesta, a ove postrojbe se spojile.
Ofenziva je nastavljena svakodnevnim napredovanjem u urbanim sjevernim dijelovima grada. 4. mehanizirana divizija Sirijske vojske je zauzela gotovo cijeli distrikt Al-Layramoun, a očišćen i Khalidiyah, dok su kurdske snage iz Sheikh Maqsouda zauzele Centar za mlade. Ono što je prije par tjedana bilo gotovo nezamislivo, Sirijska vojska zauzela je jedan cijeli dio urbanog Alepa – distrikt Bani Za’id. Nije tog jutra 28. srpnja doduše bilo prevelikih borbi, jer pobunjenici su se izvukli da ne bi ostali potpuno odsječeni.
Gubitak ceste potaknuo je pobunjeničku stranu ne samo da, neuspješno i s velikim gubicima pokuša vratiti farme, nego i val isto tako neuspješnih i u životima skupih napada u samom centru grada. Pokušali su i prodor do povijesne Citadele preko tunela, no bez uspjeha. U redove Fatah Halaba uvukla se panika.
Deblokada Alepa
I kad se činilo da ništa više ne može pomoći pobunjenicima u opkoljenom istočnom Alepu, pokrenuta je ogromna ofenziva JaF-a s ciljem deblokade. Izgledno je da je planirana mjesecima unaprijed, kao nastavak ofenzivnih akcija u južnom Alepu.
Sve je navodilo na epsku bitku. Pripremljeno je gotovo 10 000 boraca, stotinjak tenkova, na stotine raketa i vrlo važno, velik broj samoubojica u vozilima natovarenih eksplozivom. Saudijski šeik al-Muhaysini, član unutarnjeg kruga Al Nusre i veliki posrednik u prijenosu boraca i novca iz zaljevskih zemalja u Al Nusru, je preko Interneta gorljivo obećavao djevice svima koji padnu u napadu.
Odabran je najtanji dio obruča Sirijske vojske kod vojne akademije AL Assad. Već prvi dan, 31. srpnja su ostvareni ogromni pomaci – doslovno su pregažene prve linije, zauzeto je selo Hikmah i vrlo važna istoimena škola na povišenom položaju. Nadalje, JaF je osvojio selo Al-‘Amariyah i prodro u 1070 Al-Hamadaniyah stambeni kompleks (nedovršen) koji je do kraja osvojen preko noći. Pokazalo se da će ovaj prodor postati trn u peti vladinih snaga, jer radi se o visokim i nenastanjenim zgradama, svaka kao ogroman bunker, iznimno teškim za napredovanje. Idući dan osvojeno je povišeno selo Mushrifah, točno preko puta vojne akademije. Uslijedio je protunapad Sirijske vojske u kojem su vraćeni dio položaja. Nekoliko sljedećih dana vladala je neizvjesna situacija u Komplesku 1070 s oprečnim izvještajima tko zapravo kontrolira ovaj kvart, no, Sirijska vojska unatoč pojačanjima nije uspjela ostvariti značajnije pomake. S druge strane, činilo se da pobunjenici unatoč značajnijem teritoriju nisu uspjeli u glavnom naumu – probijanju blokade.
Onda je 5. kolovoza uslijedila nova faza napada. JaF je u silovitom udaru provalio u vojnu akademiju koja se smatrala neosvojivom utvrdom na povišenom terenu. Izgleda da lokalni zapovjednici nisu dovoljno shvatili težinu situacije, jačinu protivnika te dovoljno utvrdili obranu. U naletu je palo odmah pola akademije. Da stvar bude gora po Sirijsku vojsku, JaF je izvana napao predgrađe Ramouseh odmah uz akademiju, a Fatah Halab iznutra. Linije obrane su se raspale, a pobunjenici su se spojili i time prekinuli blokadu. Uz to, presjekli su opskrbnu cestu vladinih snaga i time se situacija drastično promijenila. Ostao je doduše vladinim snagama zaobilazni put na sjeveru preko farmi Mallah, ali je milijun stanovnika zapadnog Alepa de facto preko noći ostalo u blokadi. Do kraja dana pala je i cijela vojna akademija te je počelo slavlje po cijeloj Siriji pod kontrolom pobunjenika, ali i širom svijeta. Ispalo je da je sav trud Tigrova oko Malaha i Castella bio uzaludan. Kao i u prvoj fazi, ključnu prevagu donijeli su Nusrini Inghimasi, a također i iznimno motivirani borci Turkmenske islamističke stranke.
Deblokada istočnog Alepa kod Ramouseha (s dopuštenjem Peto Lucem)
Unatoč probijanju, koridor je ostao vrlo uzak i pod vatrenom kontrolom Sirijske vojske. Štoviše, velika koncentracija pobunjenika oko Ramouseha postala je idealna meta topništvu i zrakoplovstvu što je dovelo do konstantno velikih gubitaka. Bila je to neodrživa situacija za obje strane. Pobunjenici su pokušali proširiti koridor na veliki industrijski kompleks za proizvodnju cementa, ali bez uspjeha.
Ponovna uspostava opsade
Sukobi su nastavljeni stalnim borbama, pogotovo u Komplesku 1070 kojeg je Sirijska vojska nastojala uporno vratiti, zgradu po zgradu. No, najvažnije je bilo 'zakrpati' rupu u opsadi i povratiti opskrbnu cestu. Zato su od 17. kolovoza krenuli napadi na Vojnu akademiju, kao i južna područja oko Khan Toumana, odnosno selo Qarassi, no bez velikih pomaka u teritoriju.
Zauzeće brda Umm Qara pored akademije pokazalo se kao prekretnicom. S njega se držala na dlanu sva opskrba novoosvojenih pobunjeničkih područja oko Ramouseha. Val za valom islamista pokušavali su vratiti to po svemu ostalom nezanimljivo brdo uz izuzetne gubitke, ali bez uspjeha. U tim uvjetima se malo pomalo JaF iscrpljivao i sve teže odolijevao, a Tigrovi su koristeći svoju taktiku opreznog i polaganog napredovanja kršili otpor. Konačno, nakon brutalnih borbi 1. rujna je pala akademija, sad već gotovo cijela u ruševinama. Bez zaštite utvrđene i povišene akademije, ubrzo je vraćen i sam Ramouseh te još neka okolna područja. Time je ponovo zabrtvljena opsada istočnog Alepa.
Zauizmanje brda Um Qarra i ponovna blokada Alepa (s dopuštenjem Peto Lucem)
Pobunjenici su samim krajem kolovoza iznenadnom i munjevitom ofenzivom na sjevernim prilazima Hame pokušali vezati dio Sirijske vojske, ali i iskoristiti njenu odsutnost, zauzevši nekoliko važnih gradića i zaprijetili samim prilazu gradu što je prisililo Sirijsku vojsku da povuče neke od postrojbi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
