Alepo je ogroman ulog u Sirijskom ratu i jedini veliki grad u kojem situacija još nije riješena. Ulozi su veliki, a po mnogima će 'majka svih bitaka' odlučiti ishod rata u Siriji, ali i posložiti odnose u regionalnoj i globalnoj areni. Zato su utihnuli gotovo svi ofenzivni frontovi Sirijske vojske izuzev polaganog napredovanja oko Damaska.
Dvije godine je situacija u Alepu bila prilično statična. Nakon početka sukoba još 2012. i prvotne inicijative pobunjenika, Sirijska vojska je u obruč dovela istočni Alepo, a jedina veza pobunjenika u urbanoj jezgri Alepa s vanjskim svijetom bila je autocesta Castello (Bitka za Aleppo, majka svih bitaka: Od opsade do obruča). Iako na dometu topništva, svejedno je opskrbna arterija koja je održavala Fatah Halab, šaroliku koaliciju pobunjenika u samom gradu. Oprobana strategija Sirijske vlade je okružiti pobunjenike u enklave i pomalo ih gušiti, a tako je i s Alepom.
No, krajem 2015. uz ruski vjetar u leđa pokrenuta je uspješna ofenziva u južnom Alepu gdje su iračke, afganistanske te pakistanske šiitske milicije uz pomoć topništva i zrakoplovstva Sirijske vojske,a sve pod združenim zapovjedništvom Iranske revolucionarne garde osvojili veliko područje s gradićima Al Eis, Hadera i Khan Toumana. U veljači je potom došlo do spajanja šiitskih enklava Nubl i Zahraa s vladinim snagama u Alepu. Otada se u gradu donekle smirila situacija. Sirijska vojska orijentirala se na zauzimanje Latakije, kao i Palmire. Usto, 'maskirovka' SDF-a koja je najavila marš na Raqqu, ali ustvari je krenula (i zauzela) Manbij je prisilila generale u Damasku da krenu u vlastiti pohod na prijestolnicu Islamske države. Taj suludi pohod doživio je potpuni fijasko.
U međuvremenu su se pobunjenici udruženi u moćni Jaish al-Fatah (JaF) snašli i pokrenuli ofenzivu u južnom, ruralnom Alepu. Na samom početku travnja, JaF je prvo zauzeo brdo Al Eis koje ima ogromni strateški značaj jer nadvisuje prostrano okolno područje, a onda dan kasnije i sam grad. I napadači i branitelji imali su izuzetno velike gubitke. Šiitske milicije krenule su nakon jakih zračnih i raketnih udara u protunapad, ali bezuspješno. Tom prilikom je srušen i jedan sirijski vojni zrakoplov.
Promatrači su uočili visoku razinu organizacije, ali i opremljenosti boraca JaF-a, a posebno Nusre kao najjače frakcije. Također, prvi put su se masovno vidjele kacige na borcima Al Nusre što je i među Sirijskom vojskom popriličan luksuz, a kamoli među islamistima i pobunjenicima. Udar na Al Eis su izvršili Inghimiasi, specijalizirane napadačke postrojbe, izvrsno opremljene i motivirane. Sam naziv i Inghimiasi znači 'oni koji jurišaju na neprijateljske linije bez namjere da se vrate živi'. JaF je potom 6. svibnja u novom iznenadnom napadu na juriš osvojio Khan Touman, sad već jako blizu samom Alepu. Konačno, 3. lipnja je Jaf pokrenuo novi napad i zauzeo važna sela Zeitan i Khalsah, također uz vrlo velike gubitke s obiju strana (186 mrtvih boraca).
Hermetičko zatvaranje Alepa
Početkom ljeta je sirijska komanda odlučila oživjeti bojišnicu kod Alepa, a vrlo očito i mnogo više od toga – riješiti zauvijek situaciju kod Alepa kao što se desilo u Damasku i Homsu. Prvi korak bio je prekinuti cestu Castello, a odabrano je područje farmi u Mallahu, ravno i otvoreno područje, kao stvoreno za Tigrove predvođene Suleil Hassanom, ponajbolje ofanzivne postrojbe Sirijske vojske. Rusko zrakoplovstvo je tjednima prije toga mekšalo obranu pobunjenika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
