Alepo je ogroman ulog u Sirijskom ratu i jedini veliki grad u kojem situacija još nije riješena. Ulozi su veliki, a po mnogima će 'majka svih bitaka' odlučiti ishod rata u Siriji, ali i posložiti odnose u regionalnoj i globalnoj areni. Zato su utihnuli gotovo svi ofenzivni frontovi Sirijske vojske izuzev polaganog napredovanja oko Damaska.
Dvije godine je situacija u Alepu bila prilično statična. Nakon početka sukoba još 2012. i prvotne inicijative pobunjenika, Sirijska vojska je u obruč dovela istočni Alepo, a jedina veza pobunjenika u urbanoj jezgri Alepa s vanjskim svijetom bila je autocesta Castello (Bitka za Aleppo, majka svih bitaka: Od opsade do obruča). Iako na dometu topništva, svejedno je opskrbna arterija koja je održavala Fatah Halab, šaroliku koaliciju pobunjenika u samom gradu. Oprobana strategija Sirijske vlade je okružiti pobunjenike u enklave i pomalo ih gušiti, a tako je i s Alepom.
No, krajem 2015. uz ruski vjetar u leđa pokrenuta je uspješna ofenziva u južnom Alepu gdje su iračke, afganistanske te pakistanske šiitske milicije uz pomoć topništva i zrakoplovstva Sirijske vojske,a sve pod združenim zapovjedništvom Iranske revolucionarne garde osvojili veliko područje s gradićima Al Eis, Hadera i Khan Toumana. U veljači je potom došlo do spajanja šiitskih enklava Nubl i Zahraa s vladinim snagama u Alepu. Otada se u gradu donekle smirila situacija. Sirijska vojska orijentirala se na zauzimanje Latakije, kao i Palmire. Usto, 'maskirovka' SDF-a koja je najavila marš na Raqqu, ali ustvari je krenula (i zauzela) Manbij je prisilila generale u Damasku da krenu u vlastiti pohod na prijestolnicu Islamske države. Taj suludi pohod doživio je potpuni fijasko.
U međuvremenu su se pobunjenici udruženi u moćni Jaish al-Fatah (JaF) snašli i pokrenuli ofenzivu u južnom, ruralnom Alepu. Na samom početku travnja, JaF je prvo zauzeo brdo Al Eis koje ima ogromni strateški značaj jer nadvisuje prostrano okolno područje, a onda dan kasnije i sam grad. I napadači i branitelji imali su izuzetno velike gubitke. Šiitske milicije krenule su nakon jakih zračnih i raketnih udara u protunapad, ali bezuspješno. Tom prilikom je srušen i jedan sirijski vojni zrakoplov.
Promatrači su uočili visoku razinu organizacije, ali i opremljenosti boraca JaF-a, a posebno Nusre kao najjače frakcije. Također, prvi put su se masovno vidjele kacige na borcima Al Nusre što je i među Sirijskom vojskom popriličan luksuz, a kamoli među islamistima i pobunjenicima. Udar na Al Eis su izvršili Inghimiasi, specijalizirane napadačke postrojbe, izvrsno opremljene i motivirane. Sam naziv i Inghimiasi znači 'oni koji jurišaju na neprijateljske linije bez namjere da se vrate živi'. JaF je potom 6. svibnja u novom iznenadnom napadu na juriš osvojio Khan Touman, sad već jako blizu samom Alepu. Konačno, 3. lipnja je Jaf pokrenuo novi napad i zauzeo važna sela Zeitan i Khalsah, također uz vrlo velike gubitke s obiju strana (186 mrtvih boraca).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.