Zadnjih tjedana ponovo je proključalo bojište u samom Aleppu, najvećem gradu Sirije. Sirijska arapska vojska praktički je u potpunu opsadu dovela polovicu grada pod kontrolom pobunjenika.
Nakon oslobađanja Palmire, sirijska vojska pala je u krizu. Jaish al-Fatah vratio je u posjed gradiće Khan Touman i Al Eis u južnom zaleđu Aleppa, kao i Kinssabu u Latakiji. Neslavno je propala velika ofenziva na prijestolnicu IS-a Al Raqqu, potaknuta varkom SDF-a koji je u konačnici zapravo krenuo u Manbij (te ga u ovom trenutku drži u okruženju). No, srpanj je donio napredak za sirijsku vojsku. Vraćen je dio izgubljenog teritorija u Latakiji, zauzeto je nekoliko naselja u istočnoj Guti, no još važnije i na pomalo iznenađenje, postigla izuzetno važan strateški cilj – dovela je u potpunu opsadu Aleppo. Dok je sirijska vojska u Damasku i Homsu nakon nekoliko godina borbi izbacila pobunjenike iz centra u predgrađa ili izolirane enklave, Aleppo je od početka rata bila utvrda pobunjenika, a stanje je de facto bila pat pozicija i status quo. Linije su gotovo tri godine bez značajnijeg pomicanja, debelo utvrđene, a svaka akcija u visoko urbanom području neminovno bi donijela do visokih žrtava.
Sirijska vojska je prodrla sa sjevera i zauzela farme u Mallahu, ravnom i otvorenom području. Nije to bio prvi pokušaj na ovoj točki, no ovog puta su dovedeni Tigrovi predvođeni Suleil Hassanom, ponajbolja ofenzivna postrojba Sirijske vojske. Ključna je bila i podrška ruskog zrakoplovstva koja je tjednima prije mekšala obranu. Tigrovi su prvo zauzeli sjeverne farme, prošarane rovovima i debelo utvrđene. Pritom su odolijevali protuudarima iz redova Harakat Nour al-Din al-Zenki, jedne od najjačih grupa pobunjenika u Aleppu, s najvećim djelovanjem baš u ovim SZ predgrađima, koji su unatoč značajnom islamističkom elementu primili i protuoklopne sustave TOW od strane SAD. Očito je da je svako napredovanje Tigrova pažljivo isplanirano i polagano izvedeno, s posebnim naglaskom na obranu od samoubilačkih napada vozilima natrpanih eksplozivom koji su znali izuzetno naškoditi sirijskoj vojsci i saveznicima, uzrokujući raspad obrane od siline napada. Usto, razvijena je brzo druga linije obrane, na koju bi se povlačili, a onda topništvom i zrakoplovstvom vratili protivnika na početne položaje uz velike gubitke. Zatim su Tigrovi zauzeli i južne farme te uzvišenje Tell Jabenja, a time doveli cestu Castello pod direktnu vatrenu kontrolu. To je jedina veća prohodna cesta koja vodi iz Idliba u sam gradski centar. Time je gotovo onemogućena opskrba vojnih postrojbi, kao i civila. To ne znači i skori pad grada, ali podsjeća na scenarij u Homsu i Damasku. Ondje su pobunjenici imobilizirani u izolirane džepove, izgubljenog napadačkog potencijala i polaganom gušenju. Malo po malo, mišjim ugrizima se te enklave smanjuju. Poznato je kako je Damask još 2013. bio u velikoj opasnosti dok je sada gotovo na putu sigurnog kraha (opširnije o tome u jednom od budućih tekstova).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.