Umjetnički vrhunac perspektive i detalja: Što sve krije beskonačna noć za šankom u klubu Folies-Bergère?
![](/ad/2018/assets/tekstSlike/ksttv1670253767_f.jpg)
Ako vas je zaintrigirala diferencijacija između romantizma, realizma i impresionizma, o čemu je bilo riječi krajem prošlog tjedna (vidi: Trenutak u kojem su zabljesnula svjetla i pogledi stvarajući modernu umjetnost), onda krenimo zajedno dalje, kako smo i obećali, s "teorije na praksu", odnosno u jedno vrlo konkretno i detaljno razgledavanje!
Ostajemo i dalje na Edouardu Manetu. Spomenuli smo u prethodnom tekstu da su njegove dvije slike "Ručak na travi" i "Olympia", obje iz 1863. godine, bile svojevrsna tranzicija iz realizma u nešto novo, blještavije, ali opet tako stvarno - impresionizam.
Edouard Manet - "Ručak na travi" (1863.)
Očekivano, "Ručak na travi" izazvao je poprilično zgražanje tadašnje publike. Pa čak i danas scena jedne posve gole žene, a druge koja se kupa u prozirnoj odjeći, dok im društvo čine dvojica do-grla-zakopčana gospodina, može izazvati reakciju.
Gola žena je obasjana svjetlom i gleda ravno u nas s tim tako specifično "impresionističkim" pogledom. Možda je taj izraz lica nešto za čim danas više ni ni idemo, no u to vrijeme bio je prava prekretnica, a i otkriva koliki je majstor bio Manet kad je znao u jedan pogled "spremiti" cijelu priču. No, ta priča svejedno je vrlo misteriozna. Pored žene nalazi se hrana, odjeća... sve izgleda poput mrtve prirode.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.