Kada govorimo o globalnom političkom utjecaju pojedinaca pri samom vrhu, naročito među onima koji nisu vladajući dužnosnici, svakako se nalazi američki multi-milijarder mađarskog podrijetla, George Soroš.
Za jedne Soroš predstavlja najopasnijeg krojača moderne politike uopće dok drugi u njemu vide spasitelja koji je voljan svojim novcem, velikim novcem, boriti se protiv nacionalizma i gurati ideju globalizacije i liberalnog kapitalizma.
Istina je pak ta da Soroš nije niti toliko utjecajan koliko jedni tvrde, a nije niti spasitelj liberalnih vrednota već samo selektivni promotor istih.
Činjenica jest da je Soroš svojim golemim financijskim snagama uspio provesti stvari koje niti jedan drugi čovjek na planeti ne bi mogao. Uspješno je proveo "smjenu režima" u nekoliko zemalja, no pritom se zaboravljaju i brojni njegovi "neuspjesi". Primjerice, zaboravlja se činjenica kako je uložio desetke milijuna USD (to su javne brojke, u stvarnosti su iste vjerojatno još i znatno veće) kako bi spriječio ponovni izbor svog imenjaka Georgea W. Busha na američkim predsjedničkim izborima 2004. To je samo jedan primjer gdje se Soroš žestoko angažirao i morao prihvatiti poraz (pobjeda Trumpa vjerojatno je još i teži poraz od Bushevog reizbora).
Pristaše Soroša pak okreću glavu ili pak prihvaćaju njegovo selektivno promicanje tzv. liberalnih vrednota. Točno je da su Soroševe organizacije financirale poprilično znatan segment aktivista za liberalne pravice diljem svijeta, ali selektivnost je jak...
Za jedne Soroš predstavlja najopasnijeg krojača moderne politike uopće dok drugi u njemu vide spasitelja koji je voljan svojim novcem, velikim novcem, boriti se protiv nacionalizma i gurati ideju globalizacije i liberalnog kapitalizma.
Istina je pak ta da Soroš nije niti toliko utjecajan koliko jedni tvrde, a nije niti spasitelj liberalnih vrednota već samo selektivni promotor istih.
Činjenica jest da je Soroš svojim golemim financijskim snagama uspio provesti stvari koje niti jedan drugi čovjek na planeti ne bi mogao. Uspješno je proveo "smjenu režima" u nekoliko zemalja, no pritom se zaboravljaju i brojni njegovi "neuspjesi". Primjerice, zaboravlja se činjenica kako je uložio desetke milijuna USD (to su javne brojke, u stvarnosti su iste vjerojatno još i znatno veće) kako bi spriječio ponovni izbor svog imenjaka Georgea W. Busha na američkim predsjedničkim izborima 2004. To je samo jedan primjer gdje se Soroš žestoko angažirao i morao prihvatiti poraz (pobjeda Trumpa vjerojatno je još i teži poraz od Bushevog reizbora).
Pristaše Soroša pak okreću glavu ili pak prihvaćaju njegovo selektivno promicanje tzv. liberalnih vrednota. Točno je da su Soroševe organizacije financirale poprilično znatan segment aktivista za liberalne pravice diljem svijeta, ali selektivnost je jak...
