Kada govorimo o globalnom političkom utjecaju pojedinaca pri samom vrhu, naročito među onima koji nisu vladajući dužnosnici, svakako se nalazi američki multi-milijarder mađarskog podrijetla, George Soroš.
Za jedne Soroš predstavlja najopasnijeg krojača moderne politike uopće dok drugi u njemu vide spasitelja koji je voljan svojim novcem, velikim novcem, boriti se protiv nacionalizma i gurati ideju globalizacije i liberalnog kapitalizma.
Istina je pak ta da Soroš nije niti toliko utjecajan koliko jedni tvrde, a nije niti spasitelj liberalnih vrednota već samo selektivni promotor istih.
Činjenica jest da je Soroš svojim golemim financijskim snagama uspio provesti stvari koje niti jedan drugi čovjek na planeti ne bi mogao. Uspješno je proveo "smjenu režima" u nekoliko zemalja, no pritom se zaboravljaju i brojni njegovi "neuspjesi". Primjerice, zaboravlja se činjenica kako je uložio desetke milijuna USD (to su javne brojke, u stvarnosti su iste vjerojatno još i znatno veće) kako bi spriječio ponovni izbor svog imenjaka Georgea W. Busha na američkim predsjedničkim izborima 2004. To je samo jedan primjer gdje se Soroš žestoko angažirao i morao prihvatiti poraz (pobjeda Trumpa vjerojatno je još i teži poraz od Bushevog reizbora).
Pristaše Soroša pak okreću glavu ili pak prihvaćaju njegovo selektivno promicanje tzv. liberalnih vrednota. Točno je da su Soroševe organizacije financirale poprilično znatan segment aktivista za liberalne pravice diljem svijeta, ali selektivnost je jako uočljiva. Da Soroš nije posve idelog, već prije geostrateg, potvrđuje činjenica da se iste liberalne vrednote nikada ne guraju s takvim intenzitetom (ako i ikakvim) u zemljama gdje su na vlasti despoti, diktatori, monarsi i drugi oblici nedemokratskih i kvazi-demokratskih režima.
Sve to Soroša stavlja u jedan realniji kontekst - u produženu ruku jednog ogranka američke politike. To je ujedno, čini se, i sudbina mega-kapitalista kakav je Soroš - prije ili kasnije ih to ogromno bogatstvo odvodi do političkog supra-angažmana. Njegov kolega iz kluba neizmjerno bogatih, Bill Gates, također je nakon uspjeha s Microsoftom postao šampion jednog ogranka američke politike.
To nas pak ponovno dovodi do pitanja tko je utjecajniji - politika ili mega-bogati? Očito je kako ta dva svijeta nisu u stanju živjeti razdvojeno. Svaki iole veći kapitalist po inerciji mora doći do politike jer postoji određena točka nakon koje bogaćenje bez stvaranja ove simbioze nije niti moguće, štoviše - bez politike mogući su i nagli strmi padovi.
Soroša su financijske makinacije lansirale na sam vrh, nakon što je "slomio" britansku centralnu banku postao je "prebogat" i njegov utjecaj je od onda izuzetan (vidi: Trgovina stoljeća: Kako je George Soroš u jednoj noći slomio Britansku banku i britanski monetarni sustav).
Kaže se kako bogatstvo i moć mijenja osobu, kako pak utječe bogatstvo takvih razmjera? Nije tajna da je Soroš od ambicioznog mešetara i investitora postao nešto drugo do dosezanja vrha. I sam će reći kako osjeća svoju "mesijansku" ulogu i kako vjeruje da čini dobro, za cijeli ljudski rod.
Bilo je i bit će takvih ljudi, bez obzira je li on jedan od njih ili nije. Cinik će pak vrlo točno učiti kako isti brzo postaju "krave muzare" za sve one koji su voljni ideološki se uhljebiti. Soroš nije iznimka. Dok mnogi lutaju bespućima džungle slobodnog tržišta, koje i on svim snagama nastoji održati, boreći se grčevito za svoju svakodnevnu egzistenciju, mnogi egzistiraju kroz "soroševanje", odnosno propagiranje njegovih ideja. Jedni, bez sumnje, vjeruju kako čine veliko dobro (što možda vjeruje i on sam), drugima su uvjerenja balast koji ih može samo ometati u realizaciji svakodnevice.
Tko god oni sve bili, na Soroševim idejama i implementaciji istih se itekako neumorno radi, a neki dokumenti na koje ćemo se danas osvrnuti to i potvrđuju. No, kako ćemo i vidjeti, stvari su vrlo ozbiljne.
"Gospodin Brexit", britanski političar Nigel Farage, ukazao je na nešto zanimljivo u ovotjednom obraćanju u EU parlamentu. Podsjetio je na činjenicu da je zadnjih dana krenuo val optužbi na račun Rusije za uplitanja u tuđa unutarnja pitanja - Rusiju se tako optužuje da je radila i na odcjepljenju Britanije od Europske unije kao i na pokušaju odcjepljenja Katalonije od Španjolske (vidi: Pitanje veće od separatizma: Je li Rusija htjela razbiti Španjolsku? A ako nije, smije li se reći da nije?).
No, ono na što je Farage, kontroverzna ličnost sam po sebi, ukazao je otkuda ove optužbe zapravo kreću. Napominje kako je osoba koja je prva pokrenula pitanje ruskog uplitanja u Brexit britanski zastupnik Ben Bradshaw, a on je pak povezan sa Soroševom krovnom organizacijom Otvoreno društvo (Open Society). Nadalje, Farage ističe kako je na meti osim Rusije i Mađarska, a osoba koja je pokrenula žestoki napad na mađarskog konzervativnog premijera Viktora Orbana je belgijski premijer Guy Verhofstadt - opet netko povezan sa Soroševim Otvorenim društvom.
Naime, ono na što Farage upozorava, a ni drugima to nije promaklo, je činjenica da su se EU lideri znatno žešće angažirali protiv "neprijatelja liberalnog poretka" kao što su Orban i Rusija, baš u trenutku kada je George Soroš odlučio upumpati u Otvoreno društvo veliku financijsku injekciju od čak 18 milijardi USD. "Bojim se da upravo svjedočimo najvećoj razini međunarodnog i političkog dosluha u povijesti", poručio je Farage.
Naime, javno dostupni dokumenti pokazuju kako je ogranak Slobodnog društva za EU politiku, OSEPI (Open Society European Policy Institute), održao čak 44 zasebna sastanka s članovima Europske komisije tijekom 2016. godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
