Povratak na Monkey Island nakon dugih 30 godina: Je li nostalgija odradila svoje? I jesu li naše najveće pustolovine, ne samo Guybrusha Threepwooda, već iza nas?

Prošlog proljeća, povodom tadašnje najave o dugoočekivanom izlasku nove pustolovne igre Monkey Island, i to od originalnog kreatora Rona Gilberta, nakon čak 30 godina čekanja na nastavak, euforija starih fanova se naglo razbuktala, a nije mogla zaobići ni mene (vidi: Pixel art nostalgija: 30 godina čekanja na novi "Monkey Island" - može li Ron Gilbert vratiti čaroliju?). Baš me radovala pomisao da napišem tekst kao osvrt na taj povratak, ali onda sam shvatio da tu postoji jedan mali problem... Naime, "Return to Monkey Island" je izašao sredinom rujna prošle godine i brojne dojmove imao sam odmah po njegovom izlasku, ali kako nešto napisati o nečem što još niste ni vidjeli do kraja? Može li se sastaviti kvalitetna filmska recenzija ako ste film pogledali tek do pola (možda se neki i bave time!)? Postalo mi je jasno da ću morati prvo odigrati cijeli novi Monkey Island da bih mogao dati konačan komentar.

To je lako... ako vam je vrijeme prijatelj. U mom slučaju, koliko god me taj svijet vukao, morao je biti doziran u neregularnim intervalima. Pola sata ovdje, možda sat tamo, pa pauza od par dana, par tjedana...

I moram odmah pohvaliti Rona Gilberta jer to je nešto što je prepoznao na vrijeme. Svjestan da mu je ciljana publika sad 30 godina starija ubacio je poseban sistem pri pokretanju igre. Naime, kad pokrene igru, ako je prošlo neko vrijeme, naš glavni protagonist Guybrush dočekuje nas na klupi u konverzaciji s... neću reći s kim da ne pokvarim iznenađenje svima vama koji s...