Pohlepa i laki plijen: "Loot box" - kako industrija video igara eksploatira igrače i pretvara ih u kockare

Prije kojih desetak godina industrija video igara već je poprilično nabujala, na kojih 50 milijardi USD godišnje. Danas pak već prelazi brojku od 200 milijardi USD. Ali nažalost to ne znači nužno da će "gameri" dobivati sve bolji i bolji sadržaj, zapravo kvaliteta je često u opadanju, naročito u onom segmentu kojeg volimo nazivati "igrivost", dok u isto vrijeme s rastućom industrijom raste i pohlepa. Prije kojih dva mjeseca pisali smo o tome kako su nekad video igre, iako rudimentarnije i s poprilično malim budžetima, zapravo često bile prava umjetnička djela, kako u kreativnom smislu, tako i u tehničkom (vidi: Pixel art nostalgija), naročito ako ste nekako morali pronaći načina kako strpati cijelu igru na samo 1 floppy disketu koja je imala kapacitet od svega 1.44 MB (!).

Danas se pak najveća "kreativnost" odvija na području kako zaraditi maksimalno novca. Ali dobro, reći ćete, pa to je legitimno, nije da se nešto promijenilo od "zlatnog doba nostalgije" pa do danas, nije da su se onda video-igre proizvodile besplatno. Ne, nisu, ali način na koji se pokušava doći do maksimalne zarade postao je maksimalno perfidan, do te mjere da danas već i države planiraju direktno intervenirati i zabraniti neke krajnje kontroverzne prakse. U prvom redu to se odnosi na tzv. "loot box" (kutija s plijenom) koncept. Pojasnit ćemo o čemu se radi.

Do ne tako davno industrija video igara primarno je zarađivala od same prodaje video igara. Često su to mega-projekti na kojima mjesecima, ponekad i...