Oportunističke egipatske vlasti zajedno s Izraelom drže Gazu pod blokadom dok traje masakr stanovništva, ali budi se narodni gnjev diljem Bliskog istoka i mogao bi pomesti brojne autoritarne vladare

Dok Izrael nastavlja s intenzivnim bombardiranjem Pojasa Gaze te priprema i kopnenu invaziju, mnogi se pitaju kako je moguće da Egipat drži granični prijelaz Rafah zatvorenim ne dozvoljavajući palestinskim civilima da se spase? Zapravo Egipat u ovoj situaciji izgleda kao suučesnik u izraelskoj zastrašujućoj kolektivnoj odmazdi nad palestinskim narodom.

No, kada se kronološki osvrnemo na ovu situaciju neke stvari će brzo postati jasnije. Za početak valja spomenuti kako Egipat već 16 godina zapravo pomaže Izraelu održati blokadu nad Pojasom Gaze.

Već 16 godina Egipat strogo kontrolira što smije, a što ne smije proći kroz granični prijelaz Rafah. Taj prijelaz bi sad bio jedina šansa za bijeg iz Gaze koja se pretvara u veliku buktinju. To je ujedno i jedina točka kroz koju eventualno može ući humanitarna pomoć u palestinsku enklavu na prostoru koje živi oko 2.2 milijuna ljudi.

Granični prijelaz Rafah

UN je uspio dogovoriti s Egiptom ulazak jednog manjeg broja kamiona s humanitarnom pomoći, no ono što je do sad ušlo je gotovo pa zanemarivo... Da bi se zaista pomoglo civilima u Pojasu Gaze preko graničnog prijelaza Rafah dnevno bi trebale ulaziti stotine, možda čak i tisuće kamiona, a ušlo je svega nekoliko desetaka.

Nadalje, u Gazi se nalaze i civili koji imaju strano državljanstvo. Nitko od njih nije u stanju napustiti enklavu jer Egipat to ne dozvoljava.

Ali kako je to sve moguće? Zar nisu Palestinci Arapi kao i Egipćani? Zar nisu i jedni muslimani i to muslimani suniti? Jesu, ali u ovom slučaju politika je ispred svih drugih karakteristika. Naime, egipatska vlast na čelu s predsjednikom Abdelom Fattahom al-Sisijem, zapravo bi bila vrlo sretna da Izrael eliminira Hamas. Zašto? Zato jer je Hamas islamistička skupina koja je proizašla iz Muslimanskog bratstva, odnosno iz puno veće islamističke organizacije koja korijene ima upravo u Egiptu prije stotinjak godina te je bila trn u oku brojnim vlastima u Egiptu, štoviše, Kairo je MB najčešće smatrao terorističkom organizacijom (kao što ih smatra i danas).

Morali bismo ići poprilično daleko u povijest kad bi htjeli točno pojasniti zašto je to tako, no možemo samo u kratkim crtama reći kako su se sve sekularne vlasti u Egiptu (a tu se može ubrojiti i aktualna, koja proizlazi iz vojske) uvijek bojale da će se islamisti organizirati i preuzeti vlast - što su na kraju i uspjeli u sklopu tzv. Arapskog proljeća, velikog prevrata prije više od desetak godina kada su pojedine Zapadne zemlje (uključujući i SAD) podržale rušenje sekularnih režima podržavajući islamiste.

Ta situacija u Egiptu pak nije dugo trajala. Nakon što je 2011. s vlasti srušen dugogodišnji predsjednik Hosni Mubarak (bio je na vlasti od 1981. godine) novi predsjednik postao je Mohamed Morsi - predstavnik MB-a, islamističke organizacije koja je desetljećima bila proganjana. Morsi je proveo samo dvije godine na vlasti prije no što ga je 2013. srušio s vlasti njegov ministar obrane - Abdel Fattah Sisi, čovjek koji je od onda do danas predsjednik Egipta.

Prosvjedi koji su srušili Mubaraka bili su ogromni, a prosvjedi koji su dvije godine kasnije srušili Morsija bili su možda još i veći. No, ono što je bitno za današnju priču znati je to da se Egipat 2013. "vratio" na postavke na kojima je i bio desetljećima - na sekularnu vlast koja proizlazi iz vojske, a po političkoj orijentaciji je u dobrim odnosima sa Zapadom, ali i s Rusijom, no ponajviše sa Saudijskom Arabijom.

Kako sad pak to? Zar nije Saudijska Arabija vrlo rigidan islamistički sustav? Svakako, no valja diferencirati neke stvari. Saudijska Arabija je rigidni režim koji tvrdi da se vodi vjerskom tradicijom, no i mnogi muslimani će reći da je to zapravo poprilično "prazna priča" jer na vlasti je totalitarna monarhija koja zapravo nema neke veze s Islamom.

To bi značilo da Saudijska Arabija nije "prava" islamistička zemlja samo su njeni zakoni prigodno rigidni? Sve ovisi o tome tko se bavi interpretacijom, no mnogi "ozbiljniji" islamisti bi se složili s takvom pretpostavkom, uključujući i one iz Muslimanskog bratstva. Drugim riječima, MB stoji pri tome da bi saudijski režim trebalo srušiti i na mjesto njega izgraditi islamistički sustav.

Dobro, ako je tako onda je jasno zašto se i saudijske i egipatske vlasti, iako međusobno izgledaju vrlo drugačije, oboje jako boje MB-ovaca - boje se jer im MB predstavlja ozbiljnu i egzistencijalnu prijetnju. Egipat se u to uvjerio 2011., a Saudijska Arabija je odmah krenula narodu davati financijske benefite kako bi izbjegli izbijanje pobune i kod njih. Jasno, razlika je u tome što je Egipat poprilično siromašna zemlja dok je Saudijska Arabija iznimno bogata. Upravo je Saudijska Arabija snažno podržala Sisija, financijski i na druge načine, da ih riješi MB prijetnje.

Valja u kontekstu tih kompleksnih odnosa spomenuti i to da su se odnosi između Egipta i Irana naglo popravili kada je MB došao na vlast 2011. godine. Zašto? Zato jer je iranska islamistička vlast, mada su Iranci šijiti, dok su većina ostalih (uključujući Saudijsku Arabiju i Egipat) suniti, ideološki ipak puno bliža MB-u nego saudijskim (i drugim zaljevskim) monarhistima (koji su pak redom u vrlo dobrim odnosima sa SAD-om).

Po istom ključu je i Iran blizak palestinskom Hamasu koji je, kako smo već ranije pisali (vidi: Velika priča: Tko je zapravo Hamas i je li Izrael stvorio vlastitog Frankensteina?), proizašao iz egipatskog MB-a (iako su se kasnije razvijali samostalno).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.