Tema
O velikom i neminovnom savezu Istoka: Jedino zajedno mogu parirati Americi, ali može li Rusija prihvatiti da je Kina veća sila od nje?
Objavljeno:
Kada je prvi komunistički vođa Kine Mao Ce-tung dolazio u Moskvu, 1949. godine, dočekan je svečano i uz veliku proslavu. Tom prigodom, između ostalog, zbor je izveo novu vojnu koračnicu pod nazivom "Moskva-Peking", a uvodni stihovi bili su: "Rusi i Kinezi braća su zauvijek". Da, braća, braća po socijalizmu, ali se i tada jako dobro znalo tko je veliki, a tko mali brat.
Komunističkoj Kini isprva je odgovaralo da je se na taj način prihvati od strane SSSR-a, u Moskvi, kolijevci revolucije. Jer u to vrijeme SSSR je već stasao u veliku silu. Te 1949. testirat će Sovjeti i svoju prvu atomsku bombu (Kina će do toga doći tek 1964. godine). Kina s druge strane je bila iscrpljena strašnom japanskom invazijom, ali i krvavim građanskim ratom između komunista i nacionalista (komunisti su pobijedili, ali su se nacionalisti sklonili na Tajvan gdje su ostali do današnjeg dana).
Ipak, s vremenom će Kinu početi iritirati taj odnos u kojem se uvijek znalo "tko je glavni". Iako Kina nije još mogla parirati SSSR-u i postati "vođa svjetske revolucije", svakako su imali takvih ambicija, naročito Mao Ce-tung. Kasnije promjene u SSSR-u (destaljinizacija za vrijeme Nikite Hruščova) Kina će iskoristiti kao argument za raskol u odnosima koji je stupio na snagu 60-ih godina. Tada Kina okreće leđa Moskvi te počinje graditi - unatoč svim naizgled očitim ideološkim nekompatibilnostima - suradnju s Washingtonom (opširnije o ovoj temi bilo je govora prije nekoliko dana, vidi: Razdvajanje SAD-a i Kine povij...
Komunističkoj Kini isprva je odgovaralo da je se na taj način prihvati od strane SSSR-a, u Moskvi, kolijevci revolucije. Jer u to vrijeme SSSR je već stasao u veliku silu. Te 1949. testirat će Sovjeti i svoju prvu atomsku bombu (Kina će do toga doći tek 1964. godine). Kina s druge strane je bila iscrpljena strašnom japanskom invazijom, ali i krvavim građanskim ratom između komunista i nacionalista (komunisti su pobijedili, ali su se nacionalisti sklonili na Tajvan gdje su ostali do današnjeg dana).
Ipak, s vremenom će Kinu početi iritirati taj odnos u kojem se uvijek znalo "tko je glavni". Iako Kina nije još mogla parirati SSSR-u i postati "vođa svjetske revolucije", svakako su imali takvih ambicija, naročito Mao Ce-tung. Kasnije promjene u SSSR-u (destaljinizacija za vrijeme Nikite Hruščova) Kina će iskoristiti kao argument za raskol u odnosima koji je stupio na snagu 60-ih godina. Tada Kina okreće leđa Moskvi te počinje graditi - unatoč svim naizgled očitim ideološkim nekompatibilnostima - suradnju s Washingtonom (opširnije o ovoj temi bilo je govora prije nekoliko dana, vidi: Razdvajanje SAD-a i Kine povij...