O velikom i neminovnom savezu Istoka: Jedino zajedno mogu parirati Americi, ali može li Rusija prihvatiti da je Kina veća sila od nje?

Kada je prvi komunistički vođa Kine Mao Ce-tung dolazio u Moskvu, 1949. godine, dočekan je svečano i uz veliku proslavu. Tom prigodom, između ostalog, zbor je izveo novu vojnu koračnicu pod nazivom "Moskva-Peking", a uvodni stihovi bili su: "Rusi i Kinezi braća su zauvijek". Da, braća, braća po socijalizmu, ali se i tada jako dobro znalo tko je veliki, a tko mali brat.

Komunističkoj Kini isprva je odgovaralo da je se na taj način prihvati od strane SSSR-a, u Moskvi, kolijevci revolucije. Jer u to vrijeme SSSR je već stasao u veliku silu. Te 1949. testirat će Sovjeti i svoju prvu atomsku bombu (Kina će do toga doći tek 1964. godine). Kina s druge strane je bila iscrpljena strašnom japanskom invazijom, ali i krvavim građanskim ratom između komunista i nacionalista (komunisti su pobijedili, ali su se nacionalisti sklonili na Tajvan gdje su ostali do današnjeg dana).

Ipak, s vremenom će Kinu početi iritirati taj odnos u kojem se uvijek znalo "tko je glavni". Iako Kina nije još mogla parirati SSSR-u i postati "vođa svjetske revolucije", svakako su imali takvih ambicija, naročito Mao Ce-tung. Kasnije promjene u SSSR-u (destaljinizacija za vrijeme Nikite Hruščova) Kina će iskoristiti kao argument za raskol u odnosima koji je stupio na snagu 60-ih godina. Tada Kina okreće leđa Moskvi te počinje graditi - unatoč svim naizgled očitim ideološkim nekompatibilnostima - suradnju s Washingtonom (opširnije o ovoj temi bilo je govora prije nekoliko dana, vidi: Razdvajanje SAD-a i Kine povijesni je trenutak).

Danas, skoro tri četvrtine stoljeća otkako je Mao Ce-tung bio u Moskvi, tamo je tri dana proveo njegov nasljednik, aktualni kineski predsjednik Xi Jinping. Što se promijenilo? Puno toga, u Moskvi naročito, ali promijenila se i ravnoteža moći. Rusija je sad ta koja muku muči s ratom, a kad bi je se promatralo u okvirima nekadašnjeg SSSR-a bio bi to "građanski", malo (ne previše) nalik onom koji je Kinu iscrpljivao u prvoj polovici 20. stoljeća pa je na kraju ipak morala biti "mali brat" moćnom SSSR-u.

Zna se tko je danas mali brat u ovoj dinamici, Kina je svakako dočekala da bude veliki.

Na ljestvici globalnih supersila na prvom je mjestu i dalje bez dvojbe SAD-u, ali na mjestu broj dva došlo je do smjene. Kina je veća ekonomska sila od Rusije, poprilično, a ekstremno brzo se razvija i na svim drugim područjima. Kina danas definitivno izdvaja i znatno više za svoju vojsku od Rusije, a vrlo brzo će je se smatrati i drugom najvećom vojnom silom svijeta (ako već i nije - a zaostaje jedino po broju nuklearnih bojevih glava).

Putin i Xi tijekom zadnja tri dana razgovarali su dosta sati, a čini se da ih je najviše zaokupirala ekonomija, čak više nego rat u Ukrajini. Ne čudi. U prva dva mjeseca ove godine kineski izvoz prema Rusiji porastao je za oko 20%, a uvoz iz Rusije za čak 31%. Nadalje, kineski juan prešao je američki dolar kao valuta s kojom se najviše trguje na moskovskoj burzi. Dobro, to je bilo i za očekivati imajući u vidu sankcije i sve vrste ekonomskog razdvajanja između Zapada i Rusije, ali svejedno, to je itekako značajan podatak. Rusija je također preuzela poziciju od Saudijske Arabije kao najveći dobavljač nafte za Kinu.

Ali tko je veća sila u ovoj priči ne treba se više ni pitati - to je svakako Kina jer njena ekonomija je čak više nego 10 puta veća od ruske. A osim vojnog napretka tu je i tehnološka superiornost koja garantira da Kina ide u "finale" bitke za najveću silu svijeta, a Rusija ostaje po strani.

Bit će Rusija i dalje bitna, bez sumnje. I Kanada je bitna, Japan također, i Britanija, ali zna se tko je iznad njih, tko je glavni izvor moći na koji se ove zemlje naslanjaju. U svijetu koji se upravo naglo mijenja Rusija će uskoro ovisiti o Kini. Nekoć je izgledalo da će biti obrnuto. Još prije kojih desetak godina možda se moglo govoriti o neizvjesnom ishodu glede uspona novih sila. Danas više nema dvojbe.

No, to što će Rusija ovisiti o Kini neće značiti da je ona njen vazal. Taj odnos je uvelike ipak osiguran za neke od manjih sila koje intenzivno ovise o SAD-u. Ako se situacija i nastavi kretati ovom putanjom, proći će još puno vremena prije no što će Peking diktirati Moskvi što, kako i gdje smije ili treba napraviti (ako uopće bude takvog odnosa).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.