Razdvajanje SAD-a i Kine povijesni je trenutak: Dugo i prigodno prešućivani "treći cilj" američke geopolitike nije postignut pobjedom u Hladnom ratu, a sada zato može početi era konfrontacije

Razdvajanje između SAD-a i Kine je počelo i svakako ne dolazi kao iznenađenje. Neke će to podsjetiti na razlaz koji se dogodio između SAD-a i Rusije, ali ovdje je priča još i puno dublja. Rusija i SAD u godinama nakon Hladnog rata pokušali su pronaći zajedničku platformu. Nakon kojih 20-ak godina ta platforma pokazala se kao iluzija koja će se raspasti izbijanjem rata u Ukrajini. U slučaju SAD-a i Kine suradnja nije bila samo iluzija, to je bila simbioza na temelju koje je stvarana i građena moderna globalna ekonomija kakvu poznajemo.

Kada je američki predsjednik Richard Nixon stigao u službeni posjet Kini 1972. postalo je posve jasno da nema jedinstva među socijalističkim silama svijeta. Raskol između SSSR-a i komunističke Kine bio je dubok. Išao je do te mjere da će odrediti ishod Hladnog rata i dati SAD-u ključnu šansu za pobjedom - koju je SAD odlično iskoristio.

Poseban odnos između Washingtona i Pekinga započet je tad, a u pravom smislu buknut će 80-ih godina za vrijeme tržišnih reformi pod vodstvom tadašnjeg kineskog lidera Denga Xiaopinga. Kina će postati ono na što nas većinu našeg života i asocira - "Made in China". Američke kompanije dobit će pristup brojnoj i jeftinoj radnoj snazi. Iz temelja će se transformirati (i nestati) američka proizvodnja, a pogoni će se masovno preseliti u Kinu gdje su uvelike i dan danas. Kina je pak dobila priliku da, kroz dosta znoja vlastitog naroda, se uzdigne među najveće ekonomske sile svijeta te je marljivo radila sve ove godine na tome da uspješno kopira, a u zadnje vrijeme često i nadjača zapadnu tehnologiju.

Povrh toga Kina je, donekle, opstala i kao socijalistička zemlja iako je najistaknutiji aspekt tog opstanka upravo opstanak Komunističke partije Kine koja jednostrano i bez ikakve konkurencije vlada najmnogoljudnijom (iako je to možda već Indija) zemljom svijeta, a potencijalno i najvećom ekonomijom svijeta (ako prestigne SAD).

U geopolitičkoj retrospektivi moglo bi se reći kako je Peking uspio, a Moskva izgubila, barem kad govorimo o Hladnom ratu. Dobro, Kina je bila i ostala Kina kroz socijalističku transformaciju - ona je teritorijalno samo izgubila (Tajvan), dok se Rusija zaista pretvorila u "carstvo" neke vrste (SSSR) koje je bilo kontrolirano iz Moskve.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.