Lokomotiva Europe na ljudski pogon: Kako Njemačka otima Poljskoj najvrjedniji resurs - ukrajinske izbjeglice

Kada je zadnji put Njemačku uhvatila panika da će joj ponestati radnika, a sve brojke ukazivale su na to, tadašnja kancelarka Angela Merkel i njena administracija osmislili su strategiju dovođenja migranata iz raznih dijelova svijeta, mahom iz siromašnih zemalja Afrike, Bliskog istoka i Azije, u sklopu tzv. "politike otvorenih vrata". Merkel je cijeli projekt predstavila kao humanitarni napor ekonomski razvijene Njemačke da pomogne ljudima u nevolji, naročito onima koji su zahvaćeni ratom u Siriji i Iraku (u to vrijeme na prostoru obje zemlje harao je ISIL). Naravno, njemački humanitarizam bio je samo dobro pripremljeni i medijski propagirani igrokaz. Stvarna istina uvijek se krila u brojkama njemačkog tržišta rada, a one su sugerirale da su "tradicionalna" njemačka izvorišta radne snage, primjerice Balkan i neki dijelovi istočne Europe, presušili.

Njemačka kao napredna ekonomija ima tipične demografske probleme kao i druge razvijene zemlje - demografska obnova je slaba i nedostatna, mladi sve kasnije imaju djecu i imaju je sve manje, a populacija postaje sve starija što znači da se stvara sve veći pritisak na mirovinski sustav, ali u isto vrijeme tu je i golema nova potražnja za djelatnicima koji će brinuti za njemačke starce, odnosno njegovateljima.

Politika "otvorenih vrata" bila je dobro tempirana i osmišljena da riješi njemačke goruće probleme, možda ne dugoročno, ali barem dok se ne pronađe neko adekvatnije rješenje. Iako je broj azilanata koji dolaze u Europu rastao godinama te 2015. dogodio se veliki skok, a brojke rastu i danas te bi uskoro mogle doseći rekordne razine.

Azilanti u Europi po godinama

No, nakon 2016. brojka je naglo pala. Kako to? Još nije bilo vrijeme Covid-19 (kada će broj dodatno pasti). Zar su ratovi na Bliskom istoku završili? Zar su siromašni radnici iz raznih dijelova svijeta odjednom zaključili da im se ne ide u Europu? Ništa od toga. Njemačka je jednostavno shvatila da je za sad primila dovoljno stranih radnika i da sad mora stati, odnosno uzeti "pauzu". Ali zašto ako su strani radnici tako poželjni? Zbog političkih i društvenih razloga. U političkom smislu val imigracije ojačao je desničarske stranke poput AfD-a koje u ovoj krizi vide svoju priliku. Tu je pak i činjenica da toliki broj migranata jednostavno onemogućava bilo kakvu urednu asimilaciju, što je Njemačkoj svakako cilj, a imaju već iskustva s turskim migrantima koji su u nekim gradovima već formirali svoje četvrti gdje se njemački uopće ne govore, a neki ga čak ni ne znaju iako godinama žive tamo.

U migrantima je Berlin pronašao rješenje za svoje problematično i uvijek gladno tržište rada. Ali kako "dozirati" njihov priljev? Jedan od planova je bio pretvoriti rubne države Europske unije, u što bi svakako spadala i Hrvatska, i šire da budu na neki način velike čekaonice gdje će se migranti nalaziti čekajući da njemačkom tržištu rada zatreba još 100.000, 200.000 ili možda milijun ljudi.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.