Lokomotiva Europe na ljudski pogon: Kako Njemačka otima Poljskoj najvrjedniji resurs - ukrajinske izbjeglice

Kada je zadnji put Njemačku uhvatila panika da će joj ponestati radnika, a sve brojke ukazivale su na to, tadašnja kancelarka Angela Merkel i njena administracija osmislili su strategiju dovođenja migranata iz raznih dijelova svijeta, mahom iz siromašnih zemalja Afrike, Bliskog istoka i Azije, u sklopu tzv. "politike otvorenih vrata". Merkel je cijeli projekt predstavila kao humanitarni napor ekonomski razvijene Njemačke da pomogne ljudima u nevolji, naročito onima koji su zahvaćeni ratom u Siriji i Iraku (u to vrijeme na prostoru obje zemlje harao je ISIL). Naravno, njemački humanitarizam bio je samo dobro pripremljeni i medijski propagirani igrokaz. Stvarna istina uvijek se krila u brojkama njemačkog tržišta rada, a one su sugerirale da su "tradicionalna" njemačka izvorišta radne snage, primjerice Balkan i neki dijelovi istočne Europe, presušili.

Njemačka kao napredna ekonomija ima tipične demografske probleme kao i druge razvijene zemlje - demografska obnova je slaba i nedostatna, mladi sve kasnije imaju djecu i imaju je sve manje, a populacija postaje sve starija što znači da se stvara sve veći pritisak na mirovinski sustav, ali u isto vrijeme tu je i golema nova potražnja za djelatnicima koji će brinuti za njemačke starce, odnosno njegovateljima.

Politika "otvorenih vrata" bila je dobro tempirana i osmišljena da riješi njemačke goruće probleme, možda ne dugoročno, ali barem dok se ne pronađe neko adekvatnije rješenje. Iako je broj azilanata koji dolaze u Europu rastao godinama te 2015. dogodio se veliki skok, a brojke rastu i danas te bi uskoro mogle doseći rekordne razine.

Azilanti u Europi po godinama

No, nakon 2016. brojka je naglo pala. Kako to? Još nije bilo vrijeme Covid-19 (kada će broj dodatno pasti). Zar su ratovi na Bliskom istoku završili? Zar su siromašni radnici iz raznih dijelova svijeta odjednom zaključili da im se ne ide u Europu? Ništa od toga. Njemačka je jednostavno shvatila da je za sad primila dovoljno stranih radnika i da sad mora stati, odnosno uzeti "pauzu". Ali zašto ako su strani radnici tako poželjni? Zbog političkih i društvenih razloga. U političkom smislu val imigracije ojačao je desničarske stranke poput AfD-a koje u ovoj krizi vide svoju priliku. Tu je pak i činjenica da toliki broj migranata jednostavno onemogućava bilo kakvu urednu asimilaciju, što je Njemačkoj svakako cilj, a imaju već iskustva s turskim migrantima koji su u nekim gradovima već formirali svoje četvrti gdje se njemački uopće ne govore, a neki ga čak ni ne znaju iako godinama žive tamo.

U migrantima je Berlin pronašao rješenje za svoje problematično i uvijek gladno tržište rada. Ali kako "dozirati" njihov priljev? Jedan od planova je bio pretvoriti rubne države Europske unije, u što bi svakako spadala i Hrvatska, i šire da budu na neki način velike čekaonice gdje će se migranti nalaziti čekajući da njemačkom tržištu rada zatreba još 100.000, 200.000 ili možda milijun ljudi.

Ali u međuvremenu se pojavio novi izvor radne snage - Ukrajinci.

Ogroman broj Ukrajinaca napustio je zemlju od izbijanja rata. Prema podacima UNHCR-a na prostoru Europe nalazi se ukupno
5,832,400 ukrajinskih izbjeglica. Gdje se u Europi nalaze? Mnogi bi zaključili da su većinom u Poljskoj, pošto im je tamo bilo najbliže za izbjeći, a i Poljska se postavila kao jedan od ključnih ukrajinskih saveznika (unatoč prošlosti: Poljaci i Ukrajinci: Priča o dva naroda koji su činili sve da ovi drugi nestanu ).

Tako je i bilo, barem na početku rata, ali više ne. Naime, prema najnovijim podacima najveći broj ukrajinskih izbjeglica više nije u Poljskoj (gdje ih je sad 999,960) već u - pogađate - Njemačkoj (tamo ih je sad 1,076,680).

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.