Kinematografski sudar koji se pamti: Što se dogodi kad se spoje jedan od najboljih režisera, Francois Truffaut, i jedna od najtalentiranijih glumica ikad, Isabelle Adjani?

Ovog proljeća pisali smo o filmu "Do posljednjeg daha" koji bez sumnje jest najvažniji film Francuskog novog vala, ali i jedan od najvažnijih filmova uopće jer je filmu kao izražajnom sredstvu dao tad još nepoznatu dinamiku koja je zauvijek ostala dio moderne kinematografije. Jean-Luc Godard je otvarao vrata, ali svakako nije bio jedini. I dok će se njegov "À bout de souffle" uvijek tretirati kao podsjetnik na vrijeme filmske avangarde, Francois Truffaut je onaj koji će oduševiti još i šire mase te dati Francuskom novom valu ono što je možda kod nekih drugih nedostajalo (iako to nije propust) - izuzetan narativ.

Francois Truffaut 1965. Rođen 1932. u Parizu Truffaut već svojim prvim filmom "udara" po najvišoj mogućoj ljestvici, filmom "400 udaraca" (Les Quatre Cents Coups) iz 1960. Tako se posložilo da će ovo biti ne samo njegov prvi film (a stvorio ih je 20-ak) već i komercijalno daleko najuspješniji. Postoji cijeli žanr filmova "o odrastanju" koji se ponekad malo i previše rasteže na sve filmove gdje su glavne uloge djeca ili tinejdžeri. Ovo jest film iz te kategorije, ali je puno više. Ovo je film koji je u isto vrijeme i introspekcija i retrospektiva jer je inspiriran odrastanjem samog autora. Dječak po imenu Antoine Doinel je njegov alter ego.

Film je prava odiseja emocija jednog djeteta koje se suočava s neshvaćanjem vlastite obitelji, strogim nastavnicima u školi, konceptom bračne nevjere, svojom buntom, bježanjem od kuće, sitnim kriminalom. Trenuci euforije i slobode tako su dobro režirani da imaju direktan put do gledatelja izvlačeći iz njih vlastite uspomene na dječje konfuzije, želje, grandioznost svijeta koji ih okružuje. Pobjeći pod tom ogradom, trčati prema oceanu... samo ta jedna scena, samo zbog nje isplati se pogledati cijeli film, a i sve druge su izuzetne. Da ni ne govorimo o tome koliko je ovaj film važan iz kinematografskog aspekta, svaki pokret kamere je poput savršenog zamaha kistom velikog slikara.

Scena iz filma "Les Quatre Cents Coups"

I iako bi se moglo još jako puno reći o filmu "Les Quatre Cents Coups" možda je za sad dovoljno jer moramo dalje, ali ako ga slučajno niste gledali obavezno ga stavite na neki popis!

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.