Iran i P5+1 skupina svjetskih čelnika prihvatili su zajedničku izjavu nakon maratonskih pregovora u švicarskom gradu Lausanni. Iako je datum postizanja dogovora prijeđen za dva dana, datumi sami nisu toliko važni. Oni su postavljeni više kako bi testirali političku volju jedne i druge strane i može se reći da su obje strane u tom slučaju pobijedile. Među drugim stvarima, značajno je da se poziva na ukidanje rezolucija i sankcija Vijeća sigurnosti UN-a protiv Islamske republike. Svjetskoj javnosti izjavu su dali zajedno visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Federica Mogherini i iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif. Prema izjavi, niti jedno iransko nuklearno postrojenje kao ni prethodne aktivnosti u njima neće biti zaustavljene, zatvorene ili suspendirane, uključujući sporna postrojenja u Natanzu, Fordovu, Esfahanu i Araku. Sveobuhvatna rješenja jamče trajni program obogaćivanja urana na području Irana, te će država moći nastaviti s industrijskom proizvodnjom nuklearnog goriva.
Sveobuhvatni zajednički akcijski plan za obogaćivanje trajati će deset godina, tijekom kojih će više od pet tisuća centrifuga nastaviti proizvoditi obogaćeni materijal u Natanzu do razine 3,67 posto. Dodatne mašine i infrastruktura u postrojenju odnijeti će Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), te ih zamijeniti novim mašinama koje odgovaraju dopuštenim standardima. Također, Iran će moći alocirati trenutačne zalihe obogaćenog materijala za proizvodnju nuklearnog goriva ili ga zamijeniti s uranijem na međunarodnom tržištu. Iran će nastaviti program istraživanja i razvoja na naprednim centrifugama.
Nuklearno postrojenje Fordov će se pretvoriti u istraživački centar za nuklearnu znanosti i fiziku. Više od tisuću centrifuga će ostati u ovom postrojenju. U suradnji s P5+1 zemljama polovica postrojenja će biti posvećena naprednom nuklearnom istraživanju i proizvodnji stabilnih izotopa koje imaju značajnu važnost u industriji, poljoprivredi i medicini. Reaktor za teške vode u Araku će ostati postojati ali će se redizajnirati i obnoviti. Redizajn će značajno unaprijediti učinkovitost reaktora te smanjiti količinu plutonijuma koji postrojenje stvara, a biti će izveden kao međunarodni projekt. Proizvodnja goriva za Arak i davanje međunarodnog certifikata za proizvodnju nuklearnog goriva biti će ponuđeni Iranu kroz međunarodnu suradnju.
Nakon implementacije ovog akcijskog plana, sve sankcije UN-ovog Vijeća sigurnosti, kao i sav ekonomski i financijski embargo SAD-a i EU-a, uključujući zabrane bankama, osiguranjima, ulaganjima i ostalim uslugama u ovom polju, kao i one koje se tiču petrokemijske, nafte, plinske i automobilske industrije biti će ukinuti. Također, sve sankcije protiv fizičkih i pravnih osoba, države i privatnih organizacija i ustanova, odmah će se maknuti. To uključuje i sankcije protiv Iranske središnje banke i svih ostalih financijskih i bankovnih institucija, otvaranje SWIFT sustava, špediterske i zrakoplovne kompanije, te tankere. P5+1 zemlje neće nametnuti nove sankcije protiv Irana.
Međunarodna nuklearna suradnja s P5+1 i drugim zemljama biti će omogućena i promicana u poljima izgradnje nuklearnih elektrana, istraživačkih reaktora, nuklearne fuzije, stabilnih izotopa, nuklearne sigurnosti, nuklearne medicine i poljoprivrede. Iran će u tom smislu moći pristupiti svjetskom tržištu, međunarodnoj trgovini, financijama, tehničkom znanju i energiji.
Sveobuhvatni zajednički akcijski plan početi će se sastavljati ubrzo, a krajnji datum njegovog završetka je prvoga srpnja. Kad će biti gotov, UN-ovo Vijeće sigurnosti prihvatiti će ga rezolucijom. Kako bi bio dan na znanje svim članicama UN-a, rezolucija će se prihvatiti pod člankom 41 UN-ove Povelje te će se sve prethodne rezolucije protiv Irana proglasiti ništavnima.
Svjetske sile više su nego zadovoljne. Njemačka kancelarka Angela Merkel nazvala je ishod pregovora važnim korakom prema sveobuhvatnom konačnom dogovoru na ljeto. Američki ministar vanjskih poslova John Kerry nazvao je ishod ovih pregovora kritičnim kamenom međašem i solidnim temeljem za dobar dogovor koji svi traže. Devetnaest mjeseci pregovora dosegli su svoj vrhunac na osmodnevnim napetim i teškim pregovorima u Švicarskoj. Ovo je politički dogovor, nakon kojega slijedi tehnička verzija. Američki predsjednik Barack Obama nazvao je preliminarni dogovor dobrim dogovorom i povijesnim razumijevanjem s Iranom. Obama smatra da ovaj dogovor vodi mirnijem svijetu, te je naglasio aspekte dogovora koji se tiču inspekcije IAEA i verifikacije iranskog nuklearnog programa. Obama može biti miran što se tiče plana njegove ostavštine jer je osigurao da Iran neće stvoriti atomsku bombu.
Prijevremeni politički dogovor je 'win-win' situacija i za iranskog predsjednika Hasana Rohanija. Njegova pregovaračka skupina odnijela je pobjedu za Islamsku republiku jer je Iran osigurao da se nastavi obogaćivanje urana. Ovo je ogromna pobjeda iranskog pregovaračkog tima koji je pažljivo biran i sastavljen. Naime, skupina se sastoji od sofisticiranih diplomata, većina kojih je obrazovana u SAD-u, te koji imaju veliko iskustvo bilo u UN-u, bilo u prethodnim nuklearnim pregovorima. Pobjeda je veliko olakšanje za Rohanija. Naime, nakon 18 mjeseci teških pregovora, neuspjeh bi jednostavno politički ubio Rohanija. Iranski kler nikada neće biti kritiziran u domaćem prostoru ako bi pregovori neuspjeli, ali predsjednik je stavio svoju cjelokupnu političku karijeru, kao i političku umjerenu struju (određeni iranski treći put) na kocku. Zadnju riječ u pregovorima ima Vrhovni vođa Islamske revolucije ajatolah Ali Hamenei, koji je prije upozoravao da se pregovori neće održati u više koraka. To se sada nije dogodilo, te se očekuje kako će konzervativci ostati skeptični oko ishoda pregovora, a radikali će nastojati napadati Rohanija. Hamenei će ostati suzdržan, a njegove izjave će se uobičajeno tumačiti drugačije na raznim stranama. I tu postoje određene promjene. Čini se da je nastao politički konsenzus u kojemu se tumačenje potrebe skidanja sankcija odjednom shvaća tako da se u pregovorima jasno naznači ukidanje sankcija, a ne da se sankcije moraju odmah ukinuti.
Ovom 'win-win' situacijom i Obama i Rohani imaju dovoljno zaleđa da se odupru unutarnjoj oporbi. Iranski radikali će nazvati dogovor previše restriktivnim, dok će republikanci naglašavati da je bilo potrebno u potpunosti zaustaviti iransku nuklearnu prijetnju, te da je ovaj dogovor omogućio Iranu da postane velika nuklearna sila. Ali, svjetski dogovor ruši sve njihove retoričke kritike.
Najveći nezadovoljnici ovim ishodom svakako su saveznici Izrael i Saudijska Arabija. Izrael je neumorno pokušavao spriječiti dogovor s Iranom, ali sada su mogućnosti Benjamina Netanyahua, koji je na sve moguće načine nastojao zaustaviti tijek pregovora (vidi: Gasiti ili ne gasiti centrifuge? Netanyahuovo preuzimanje američkog Kongresa i veliki sukob oko ishoda iranskog pitanja) ograničene. Netanyahu je očekivao da bilo koji dogovor s Iranom bude takav da značajno umanji iranske nuklearne sposobnosti, što se očito nije dogodilo. Izraelski ministar informiranja Yuval Steinitz dodao je posljednjih dana i mjeseci da su sve opcije na stolu, uključujući vojni napad na iranska postrojenja. Ali, nisu vojni napadi, već teška diplomacija što slijedi Izraelu. Kad bi Izrael napao iranske nuklearne elektrane, to bi značilo da bi po prvi puta teške osude i sankcije išle prema Izraelu, a ne prema Iranu. Netanyahu će zasigurno pritiskati svjetske sile sve do srpanjskog roka, a do tada i izraelsko zveckanje oružjem može se nastaviti. Izraelci, kao i pojedine arapske države, naglašavaju da zaključni dogovor ne jamči da će Iran biti onemogućen u stvaranju nuklearnog naoružanja zauvijek. Svi dogovori su temeljeni na desetogodišnjem razdoblju. Iran, upozoravaju ove države, može bilo kada izaći iz dogovora, a Izrael će u tom slučaju biti spreman na napad.
Netanyahu je nazvao Obamu telefonom te mu poručio jako izraelsko protivljenje dogovoru, te naglasio da predloženi okvir za konačni dogovor prijeti preživljavanju Izraela, jača iranski nuklearni program i stvara Iranu put za postizanje nuklearnog oružja. Prema njemu, potreban je jači pritisak na Iran sve dok se ne ostvari bolji dogovor. Ali, s obzirom da je svaki drugi ishod ipak mogao uključiti gađanje barem nekih reaktora, Netanyahu bi trebao shvatiti da ovo jest dobar dogovor, kao i da je Izrael osiguran barem za deset godina dok traje dogovor. Ipak, Obama će morati u narednom razdoblju povesti dobranu diplomaciju kako bi 'prodao' dogovor ne samo Izraelcima, već i mnogobrojnim Arapima koji strahuju da će Iran prekršiti dogovor, kao što je radio u prošlosti. Ako i dođe do kršenja dogovora od strane Irana, sankcije će se teško vratiti. U trenutačnom odnosu snaga u međunarodnim političkim i sigurnosnim odnosima, Rusija će vrlo vjerojatno zaustaviti izglasavanje sankcija u Vijeću sigurnosti.
Saudijska Arabija, osim što je nezadovoljna podizanjem značaja svog regionalnog rivala, može strahovati i od promjene cijene nafte na svjetskom tržištu. Isti dan kada su rezultati pregovora obznanjeni, cijene nafte pale su za četiri posto. Kako će prestanak sankcija značiti da će se Iran ponovno mogao vratiti u punom sastavu u OPEC milijuni dodatnih iranskih barela povećati će ponudu na svjetskom tržištu, a Iran zasigurno neće igrati saudijsku igru u OPEC-u. (vidi:Saudijska Arabija pod kraljem Salmanom: Kako izgledaju zemlja i njeni unutarnji procesi u rukama obitelj al-Saud) Osim toga, Saudijci su jasno u nekoliko navrata izjavili da svaki ishod pregovora s Iranom znači da će Rijad zahtijevati isto. Prema riječima pokojnog kralja Abdulaha: 'ako oni dobiju nuklearno naoružanje, i mi ćemo dobiti nuklearno naoružanje'.
Pregovori nipošto nisu gotovi. Zna se što koja strana dobiva, što koja strana gubi. Politički su se države dogovorile. Ali tehnički dogovor se tek treba stvoriti. On nije manje zahtjevan od političkog. Dogovor bi trebao osiguravati da u bilo kojem stadiju nuklearnog razvoja Iran bude barem godinu dana daleko od stvaranja nuklearnog naoružanja. Pitanje je koliko je godina dana dovoljna ako Teheran prekši dogovor, te kako će IAEA znati godinu dana unaprijed da se radi o kršenju sporazuma. Možda je i ova nada dio iskazivanja političke volje i povjerenja, posebice kad se ima na umu da bi iranske vlasti teško objasnile svom narodu zašto je napravljeno nuklearno oružje, ako su najviši ajatolasi u državi izdali fetvu protiv njegove proizvodnje.
Također nije jasno točno vrijeme kada će se sankcije podići. IAEA je postavila nekoliko pitanja vezanih za vojnu dimenziju iranskog nuklearnog programa, ali nije dobila potpune informacije, među kojima jest da li postoje skrivene vojne baze. Pregovori nisu jasno naznačili da li će se tražiti potpune informacije prije nego se skinu sankcije. S druge strane, čelnik Iranske organizacije za atomsku energiju Ali Akbar Salehi (nekadašnji voditelj pregovaračke skupine) smatra da je ovim dogovorom riješeno 90 posto tehničkih pitanja, iako priznaje da postoje još neke stvari o kojima se treba ozbiljno razgovarati.
Postoje naznake da je dogovor omogućio Iranu da legitimizira svoje interese u regiji, te da barem jedan dio američke politike i drugih svjetskih sila želi Iran za svog (tihog) partnera. Ali, valja također naznačiti da je Iran pobjednik s ili bez dogovora. Ono što arapski svijet naziva hegemonskim ambicijama Irana sasvim je legitimna politička kategorija. Zanimljivo je primijetiti kako svjetski mediji često demoniziraju iranske interese, ali istovremeno su blagi prema saudijskim, izraelskim i egipatskim interesima, te preuzimaju njihovu protuiransku retoriku.
Irancima je dvotjedna svetkovina Nove godine ( vidi:Iranska Nova godina i kulturne sličnosti sa Srednjom Azijom kao politički i gospodarski kapital) završila trinaestim danom (sizdah bedar), kada obitelji većinom provode dan u prirodi. Na kraju tog dana kao da je Hadži Firuz (iranski sv. Nikola) donio veliki dar i nadu Irancima (vidi: Rohanijeva politika je trijumfirala - Postignut je povijesni dogovor s Iranom: Vrijeme je za ples i proslavu na ulicama Teherana jer brutalnim sankcijama protiv iranskog naroda napokon se nazire kraj). Ipak, slavlje je tek odušak na još složenom putu prema postizanju konačnog dogovora. Veliki doček održan je i za povratak ministra Zarifa i glavnog pregovarača Abasa Aragčija u Iran. U kratkoj izjavi na zračnoj luci Mehrabad Zarif je izjavio da je zahvalan Vrhovnom vođi na njegovoj odličnoj podršci pregovaračkoj skupini i njegovom vodstvu. Doista, Zarif ima što zahvaliti jer je Vrhovni vođa briljatno održao ravnotežu snaga u napetoj završnici i iščekivanju ishoda pregovora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
