Nedavni referendum u Škotskoj bio je neizvjestan, barem se tako činilo, sve do samoga kraja. U konačnici s oko 10% prednosti prevladao je glas za ostanak u Britaniji. No, šansa za odcjepljenje je itekako postojala i mnogi su bili nervozni oko eventualnih posljedica. Ipak, sve se skupa završilo i odvijalo krajnje civilizirano - dakako, London se koristio raznim, legitimnim, manipulacijama da pridobije Škote na ostanak u uniji, ali kroz sve to vrijeme svi politički i državni akteri su bili složni po pitanju da će se rezultat referenduma poštivati, kakav god on bio (opširnije: Narod Škotske odabrao ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu - Analiza: Jutro nakon povijesnog referenduma i što ishod znači za Europu).
Škotska je mogla protresti Europu, nije, a sada stiže nešto oko čega nema nikakve dvojbe da će rezultirati konkretnim posljedicama. Predsjednik Katalonije, istočne španjolske autonomne pokrajine, jučer je potvrdio - 9. studenog ove godine u Kataloniji će se održati referendum na kojem će stanovnici imati priliku izjasniti se žele li ostati u sastavu Španjolske ili će postati nova nezavisna država Katalonija.
Zašto je toliko sigurno da referendum u Kataloniji sa sobom donosi posljedice? Kao prvo, svaki novi separatistički korak bilo gdje u Europi ujedno i uzdrmava gotovo sve granice država unutar te Europe. Kao drugo, nema onakve neizvjesnosti kao u slučaju Škotske. Ankete otkrivaju situaciju koja se nikako ne može preokrenuti, osim u nekakvom ekstremnom scenariju, u roku od mjesec i po dana koliko je ostalo do referenduma.
Prema zadnjim anketama 58.8% ispitanika podržava nezavisnost Katalonije, dok se 31.9% protivi. Ovo je gotovo dvostruka prednost za glas nezavisnosti. Već danas se stoga može s velikom sigurnošću reći kakav će biti ishod referenduma 9. studenoga - Katalonci će glasati za odcjepljenje od Madrida.
No, ono što će također donijeti posljedice je činjenica da Madrid ovaj referendum ne priznaje, a ranije su iz glavnog grada Španjolske stizale razne prijeteće poruke uključujući i one o slanju tenkova u Barcelonu.
Prijetnje ne stižu samo iz redova političke elite u Madridu, već i iz pravca vojske. Jedan od zapovjednika španjolske vojske, pukovnik Francisco Alaman Castro, komentirao je: "Nezavisna Katalonija? Preko mog mrtvog tijela i preko mrtvih tijela mojih vojnika". Ovo su očite nedemokratske, antisistemske, pa čak i pučističke izjave.
Ako su umirujuće poruke iz Londona ohrabrile Škote da glasaju za uniju, ovakve izjave dodatno će motivirati Katalonce da izaberu prekid odnosa s Madridom.
Katalonski predsjednik Artur MasKatalonski predsjednik, Artur Mas, već godinama dobiva prijetnje od španjolske vojske uključujući i onu u kojoj se ističe da "svatko tko promovira razbijanje Španjolske biti će suđen pred vojnim sudom za veleizdaju".
Referendum u Kataloniji neće biti test samo za teritorijalni integritet Španjolske kakvu danas poznajemo, biti će to i veliki test španjolske tranzicije iz diktature u demokraciju - test jednog političkog procesa prema kojem su neki bili sumnjičavi otkako je pokrenut.
Da li Španjolska danas demokratska zemlja u smislu da zadovoljava nužne kriterije i izvan slobodnih izbora? Ovisi koga se pita, ali neke činjenice nisu sporne - Španjolska prednjači u Europi kada treba silom ušutkati legitiman glas naroda, kada treba kontroverznim zakonima omogućiti policijsku brutalnost.
Neki će ipak, koliko god se šutjelo o tome, ipak povući poveznice na temelju povijesnih okolnosti. Naime, fašizam je u Europi pregažen i poražen završetkom Drugog svjetskog rata 1945., ali ne i u Španjolskoj. Činjenica da je španjolski diktator Francisco Franco ostao neutralan (formalno, mada je Španjolska na razne načine pomagala Italiju i Njemačku) omogućila mu je ostanak na vlasti, a samim time fašizam u Španjolskoj održao se sve do sredine 70-ih godina, tj. do Francove smrti 20. studenog 1975.
Proces španjolske tranzicije u demokraciju počeo je na dan Francove smrti, a važan događaj bio je donošenje novog Ustava 1978. Ovaj proces u jednom trenutku je bio ozbiljno ugrožen - 1981. pokušan je državni udar, no nije uspio. Nakon 18 sati blokade parlamenta, pučisti su se idućeg dana predali.
No, tranzicija u demokraciju donijela je i brojne probleme, kao što je veliki rast nezaposlenosti. Počelo je intenzivnije djelovanje baskijske separatističke organizacije ETA, a mnogi pripadnici španjolske vojska nikako nisu prihvaćali novi demokratski sustav opirući mu se, a neki od njih možda i do današnjih dana.
Demokracija je na površinu izbacila i tipični politički oportunizam, posebno tipičan za socijal-demokraciju. Španjolska socijal-demokratska stranka PSOE, dok je bila u opoziciji 1980., žestoko se protivila ulasku Španjolske u NATO pakt. Štoviše, u izbornoj kampanji su koristili plakate s oznakom "NE u NATO". No, kada su napokon osvojili vlast 1986. - što je bio izuzetno važan događaj, da u jednoj Španjolskoj na vlast 10 godina nakon diktature dolaze socijal-demokrati - jednostavno su "okrenuli ploču" i pozdravili ulazak u NATO pakt.
Njihov član izveo je jedan od najvećih preokreta te vrste ikada - Javier Solana, vodio je kampanju protiv NATO-a da bi u konačnici postao ni više ni manje nego generalni tajnik NATO pakta (!).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
