Narod Škotske jučer je imao priliku definirati svoju povijest i budućnost, a to su i učinili - većina je glasala za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu. Glasom za nezavisnost ne samo da bi od jutros zauvijek nestala Velika Britanija kakvu smo poznavali, već bi zasigurno svjedočili i jednoj eksploziji secesionističkog vala u Europi. No, jučerašnja snažna pobjeda unitarizma također će se osjetiti diljem Europe, a jutros će se tražiti odgovor na pitanje svih pitanja - zašto je narod Škotske propustio priliku za nezavisnošću nakon više od 300 godina od stvaranja unije s Engleskom?
Odgovori će se nuditi sa svih strana, ali jedna činjenica uopće nije sporna - narod Škotske sudjelovao je u jednom civiliziranom, krajnje demokratskom, procesu na kojem im mogu svi zavidjeti. Glasali su protiv nezavisnosti jer se ne žele kockati i njihov je izbor posve logičan. No, sama mogućnost izbora, ovakvog izbora, nešto je na čemu će im se zavidjeti. Dok Madrid Barceloni prijeti tenkovima, dok na istoku Ukrajine volju naroda i njihove referendume odbacuju svi (i Kijev i Moskva), stav Londona po ovom povijesnom pitanju za Škotsku možda je bio i presudan.
Dakako, moglo bi se reći kako je London bio ohrabren ranijim anketama prema kojima je nezavisnost osvajala manje od 40% glasova, pa su stoga dali demokraciji i slobodi izbora krila. No, kada je postalo "gusto", kada je u jednom trenutku glas "ZA" prešao u vodstvo, London je - a i to se mora reći - zadržao svoju smirenost i ona je možda i spasila UK od jutrošnje potencijalne dezintegracije. "Ako želite otići, možete, ali odlazite zauvijek" - to je bio stav britanske, dominantno engleske, vlasti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.