Ekonomski paradoks vrijednosti u svijetu vode, dijamanata i vreća kukuruza - Zašto je isti zbunio Adama Smitha, i kako nam može pomoći da se snađemo u svijetu koji očito nije "fer"?

Što definira vrijednost i što definira cijenu? To pitanje danas postaje sve važnije pogotovo u eri visoke inflacije (o kojoj smo pisali u prethodnom tekstu). Postoje razni pristupi, ali danas ćemo se vratiti natrag na "osnove", na jedan paradoks koji možda zvuči čak i trivijalno, ali je angažirao ekonomiste da se njime bave još otkako ga je u 18. stoljeću spomenuo Adam Smith (poznat i kao "Otac kapitalizma"). Riječ je paradoksu vrijednosti u ekonomiji poznatijem pod nazivom "paradoks vode i dijamanta".

Ukratko - zašto su dijamanti toliko vrijedniji od vode? U pravilu, pogotovo ako se vodimo ekonomskim "zakonima", to ne bi smjelo biti. Voda je esencijalna za naš opstanak (i još puno toga), dijamanti sigurno nisu. Ipak, na tržištu dijamanti su daleko skuplji od vode.

Kako je Smith riješio taj paradoks? Pokušao ga je riješiti kroz tzv. radnu teoriju vrijednosti (ili zakon vrijednosti) koja nalaže da je vrijednost dobra ili usluge određena ukupnom količinom društveno potrebnog rada za njihovu proizvodnju.

Dobro, to donekle ima smisla, ali kod dijamanata ne mora biti nužno točno pošto to nije "proizvod" koji se negdje proizvodi, teoretski se može slučajno pronaći u zemlji. Jasno, rijedak je, što također može podići njegovu vrijednost. Ali sve ovisi o kontekstu. Zamislimo čovjeka u pustinji bez kapi vode, ali kod sebe ima hrpu dijamanata. U tom trenutku i toj situaciji sigurno bi rado dao sve svoje dijamante samo za gutljaj vode.

Kako smo i rekli, ovo nekima može zvučati krajnje trivijalno i dosadno, ali pokazat ćemo da nije jer paradoks "vode i dijamanta" znatno je širi od spomenutih resursa.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.