Analiza - računica u Ukrajini se ne poklapa: Zašto američki paket od 60 milijardi USD nije dovoljan?

Šef NATO-a, Jens Stoltenberg, stigao je u još jedan nenajavljeni posjet Kijevu, treći od početka rata, te je tom prilikom poručio kako će oružje i streljivo početi stizati u Ukrajinu većom brzinom. No, Ukrajincima se poprilično žuri jer ruske snage na istoku zemlje zauzimaju naselja sve brže te se približavaju prema nekoliko strateških gradova kao što je Časiv Jar. SAD je pak nedavno odobrio veliki paket vojne pomoći Ukrajini, a iz Pentagona su još prošli tjedan poručili kako će pomoć početi stizati "već kroz nekoliko dana". No, pritom nije rečeno koliko točno pomoći će stići brzo, a koliki dio će se ipak čekati neko vrijeme. Kako sad pak stoje stvari, izgleda da se Ukrajina nalazi u gotovo istim problemima kao i dok je paket pomoći bio pod blokadom u donjem domu američkog Kongresa.

To će se sigurno promijeniti, ali možda ne onom brzinom kojom se Kijev nadao. U međuvremenu ruske snage znatno pojačavaju svoje napade, očito kako bi zauzeli što veći teritorij prije nego vojna pomoć u većoj količini stigne do ukrajinskih snaga. Na samoj fronti kolaju brojne informacije, a neki izvori sugeriraju kako je ukrajinski moral poprilično slab nakon novih ruskih napredaka.

Čini se pak kako je Stoltenberg stigao u Kijev ne bi li pokušao smiriti nervozu koja se tamo sad poprilično osjeća. "Bit ću vrlo iskren s predsjednikom Zelenskim i reći mu da NATO saveznici nisu ispunili ono što smo obećali posljednjih mjeseci", rekao je Stoltenberg u vlaku koji ga je danas vozio prema Kijevu. "Sjedinjene Države potrošile su šest mjeseci da dogovore paket, a europski saveznici nisu isporučili streljivo koje su obećali. Ali sada sam uvjeren da će se stvari promijeniti", rekao je.

Dakako, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski na to bi rekao, kao što je istaknuo i mnogo puta ranije, da su sve to ipak samo riječi, a u ratu poput ovog riječi ne znače previše, već primarno djela, odnosno opipljivo oružje. Ipak, čini se da Stoltenberg stiže samo s "riječima" prepričavajući ono što je već znano. Podsjetio je tako na paket američke pomoći u iznosu od preko 60 milijardi USD, ali i na obećanje britanskog premijera Rishija Sunaka da je Britanija "potpuno predana potpori" Ukrajine.

Stoltenberg je podsjetio i na to da se Njemačka obvezala poslati Ukrajini jedan dodatni Patriot sustav protuzračne obrane. No, nije spomenuo, barem ne u razgovoru s novinarima, činjenicu da su prošlog tjedna i Španjolska i Grčka - dvije EU i NATO članice koje raspolažu s Patriot sustavima - odbile zahtjev za slanjem svojih sustava u Ukrajinu (vidi: Fragmentacija europske potpore: Pritisak Berlina bez odaziva na ključnim mjestima - Madrid i Atena neće slati Patriot sustave u Ukrajinu).

"Ovo što dolazi će napraviti razliku – kao što je nedostatak podrške napravio razliku", rekao je, aludirajući na ukrajinske neuspjehe na bojnom polju. Što se pak toga tiče rekao je da su Rusi platili "visoku cijenu za marginalne teritorijalne dobitke" i da Ukrajina još uvijek može preokrenuti stvari. "Još nije prekasno da Ukrajina pobijedi. Ali zato je toliko hitno da NATO saveznici sada stvarno učine ono što su obećali i da te obveze pretvorimo u stvarne isporuke oružja i streljiva. Sada sam uvjeren da će se to i dogoditi", rekao je Stoltenberg uoči dolaska u Kijev gdje će se sastati sa Zelenskim, a u planu je i njegovo obraćanje ukrajinskom parlamentu.

Što se pak tiče paketa pomoći za Ukrajinu, iako je 60 milijardi USD svakako velik iznos, neće trajati vječno, zapravo ni dugo. Stručnjaci prognoziraju da će Ukrajini iduće godine ponovno ponestati novca. Povrh toga Kijev ne može sa sigurnošću čekati 2025. jer nije sigurno tko će biti predsjednik. Svakako će navijati za ponovnu pobjedu Bidena, no u ovom trenutku Trump je u vodstvu, a ako on pobjedi male su šanse da će biti voljan izdvajati tolike desetke milijardi USD za Ukrajinu koja je sad zapravo subvencionirani borac koji u potpunosti ovisi o zapadnoj pomoći.

Kad bi se političke okolnosti na Zapadu promijenile, što nije nemoguće, Ukrajina bi vrlo vjerojatno bila osuđena na poraz , a to je nešto o čemu Kijev mora razmišljati u ovoj situaciji. Moraju donijeti odluku i po pitanju koji im je cilj - žele li ovu pomoć potrošiti na pokušaj stabilizacije linije fronte ili će pak ponovno dopustiti da ih se nagovori na novu ofenzivu poput one prošlogodišnje koja ih je jako skupo koštala. Ali Kijev zapravo tada nije ni imao izbora. Zapadni saveznici htjeli su vidjeti ukrajinski napredak i na neki način dodatna pomoć bila je uvjetovana time. U konačnici protuofenziva se dogodila, ali je potpuno slomljena od strane ruskih snaga već u samom startu. Tako da je potrošeno jako puno novca i života, a nikakav napredak nije ostvaren.

Američki političari koji su sad jedva odobrili ovaj paket pomoći (vjerojatno i ne bi da nije Izraelu hitno trebala pomoć zbog rastućih napetosti na Bliskom istoku) ponovno će imati očekivanja od Ukrajinaca što pak na muke stavlja tamošnje političko i vojno vodstvo.

Što se pak novca tiče može se očekivati da nakon što ovaj iznos od preko 60 milijardi USD "pojedu" ratne potrebe počet će se snažnije zagovarati ideja o zaplijeni ruske imovine na Zapadu (velikom većinom u Europi). Riječ je o popriličnom iznosu od preko 300 milijardi USD. To je većinom novac ruske centralne banke koji je bio držan izvan zemlje, mahom u obveznicima, kako bi se na njemu zarađivale kamate i slične dividende, što je regularna praksa kod svih zemalja. Ipak, guvernerka ruske centralne banke, Elvira Nabiullina, našla se na udaru kritike nekih u Rusiji zbog činjenice da je sav taj novac "ostao" na Zapadu nakon što je Rusija pokrenula napad na Ukrajinu. Jasno, Moskva nije mogla tek tako povući svoj novac, naročito ako je oročen, no možda centralna banka nije ni znala za planove Kremlja o napadu na Ukrajinu pa ni nisu mogli preventivno djelovati.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.