Vožnja par-nepar: Newyorčani, dobrodošli u Treći svijet

Gradonačelnik New York-a Bloomberg je 8.11. potpisao odredbu da se "uspostavi par-nepar sistem auto tablica" za benzin, s namjerom da se uvede red zbog dugih kolona automobila koji čekaju benzin.

Čini se nema dovoljno benzina zbog dvije stvari:
1) smanjenje snabdijevanja gorivom koje se uvozi u područje te prerađuje. Od 57 terminala za uvoz u zahvaćenoj regiji, 8 još uvijek nije funkcioniralo krajem prošlog tjedna. Osim toga, Sandy je smanjio produktivnost rafinerija za 308,000 barela dnevno u New Jersey-u, privremeno bacajući na koljena Bayway, najveću rafineriju u New Jersey-u te rafineriju Port Reading.

2) Psihološka reakcija ljudi slična je navali na banke. Ako ne znate kada ćete ponovo dobiti benzin, onda želite da nabavite što više, čak i ako vam neće trebati neko vrijeme.

U četvrtak oko 28% benzinskih pumpi u New York metro području nisu radile (ili se nije moglo doći u kontakt s njima) prema podacima Administracije za informacije o energiji. Iako je situacija kritična, to je veliki napredak jer je u srijedu broj bio 38%. Sandy je oštetio terminale za uvoz goriva u području New Yorka. To je bio kritičan udar jer je luka u New Yorku najvažniji čvor za benzin u sjeveroistočnom SAD-u. Hess još uvijek ima četiri terminala gdje su operacije prekinute. Također je objavljeno da nema procjene kada će 70.000 barela dnevno u Port Readingu rafinerija ponovo početi s radom jer, krajem tjedna još nije bilo struje. Osim toga, iz Phillips 66 su javili u ponedeljak da će njihova Bayway rafinerija (238.000 barela dnevno), druga najveća u ovom području, biti zatvorena dva do tri tjedna.

Na veoma neugodan način uragan Sandy je ukazao na opasnost naše odanosti ekonomskoj efikasnosti. Kada se projektira privreda da bi se smanjio otpad, nacrt se pravi imajući na umu najmanji trošak. Suvišnost se elimira. Uzdajete se na profinjene sisteme da bi na vrijeme dali što treba. Budžet za komunalije se maksimalno smanjuje da bi račun za struju bio minimalan. Svugdje se smanjuju troškovi, to ljudi žele. I sve to funkcionira dobro dok nešto, oluja, tsunami, neki neočekivani događaj ne napravi kaos u dobro pripremljenoj, visoko kalibriranoj privredi.

U jednom trenutku sve je u redu. Slijedećeg trenutka bankomati ne rade. Benzinske pumpe ne rade. Nema struje. Cijeli stroj se raspadne. Imigranti koji su nedavno došli iz gradova u zemljama u razvoju kao što su Quito, Lagos i Kuala Lumpur, koji su navikli da jedva sastavljaju kraj s krajem, na preživljavanje kao način života u gradovima gdje je infrastruktura u raspadu, se izgleda bolje snalaze. A mi koji smo čitav život živjeli očekujući da će vlak doći na vrijeme, novac izaći iz stroja, te imati svjetlo ne znamo što da radimo. I zbog toga smo veoma iznervirani.

Dobrodošli, privremeno, nadamo se, u Treći svijet.